|
|
| < | rujan, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Hana je dijete koje ni sama ne shvacam; neobicna, nostalgicna, opicena, kreativna, suosjecajna, cvrsta, lomljiva. Volim kad je nasmijana i kad je ispunjena do tolke granice da pocne skakati po krevetu i plesati i vristati od srece i zaljubljenosti u zivot. Volim shvatiti da sam to cudo od covjeka ustvari ja.
Volim PLES i to neopisivo puno. Volim postati ritam. Volim PJEVATI pogotovo pod tusem, ali ne volim da me neko onda slusa. Volim PISATI pjesme, price, knjigu, dnevnik. Volim GLUMU (moje buduce zanimanje). Volim zaboraviti na vrijeme (zato stalno kasnim :P), izgubiti se u mislima, vjerovati, gledati u sunce. Volim ono nesto koje mi stalno govori da je sutra novi dan.
Volim umirati od smijeha i iznenadenja, osjecati se slobodno.
Zagrijala sam se za citanje dok sam procitala SUMRAK i zaljubila se u tu knjigu (knjigu:D).
GLAZBA je moja droga, moj adrenalin, nacin da popunim ono prazno, razumijem sama sebe ili da stavim osmjeh na lice.
Imam bezbroj ljubavi u sebi, i najveci mi je gust usreciti onoga koga volim, pa makar i pod cijenu da sam ja onda nesretna. Volim previse ljudi da bi nekog izdvojila posebno.
Volim tulume, izlete, gledati stare slike, more, prirodu, slobodu, grliti se.
Ne volim pms, kad sam zivcana. Ne volim se suzdrzavati od suza, makar to cesto moram. Ne volim kad mi uđe voda u uho poslje kupanja. Ne volim materijalizam, i shopping. Mislim ono, tu i tam si kupim nesto novo.:P Ne volim novac i povrsnost i osjecati se prazno. Ne volim kad mi dođe inspiracija da napisem nesto a nemam vremena to napisati. Divim se mojoj baki i svim ostalim ljudima koji su padove prihvatili ko nacin na koji se mogu dignuti jos vise.
Ne kuzim ljude koji nemaju cilj u zivotu, koji prezivljavaju, a ne zive.
Imam svoj bicikl, osmjeh, slusalice u usima, ritam, ljude i zasto zbog kojeg zivim i volim misliti da je to dovoljno. Imam i ICQ [357-307-055].
I dajem vam pusu.
Volim kad mi uđu u uho...
*The doors
*The beatles
*Jimi Hendrix
*Janis Joplin
*The rolling stones
*Scorpions
*The eagles
*Bob Dylan
*Bryan Adams
*Kenny W.S
*Elvis Presley
*Parni valjak
*Prljafci
*Daleka obala
*Zabranjeno pušenje
*Riblja čorba
*Psihomodo pop
*Azra
*Film
*Phil Collins
*itditditd
Dobar stari osjećaj sigurnosti.
Dobre stare stvari.
Dobar stari blog.
Hodam istim putem doma. Isti mirisi me ispunjuju, isti koraci. Iste starke. Iste traperice i iste moje staro poznate narukvice na lijevoj ruci. Iste pjesme na mp4-u. Isti stari izlizani asfalt ispod mene, isto sunce iznad. I onaj morbidno isti semafor na kojem sam uvijek išla lijevo a ne ravno zbog njih.
isto.
isto.
isto.
tako mi umobolno realno te riječi ispijaju mozak.
isto.
zbog čega je onda, zbog čegaa zbog čega tolko
drugčije
?!
lagala bi kad bi rekla da mi nije dobro.
i više je nego dobro.
smijem se svaki dan i pokraj njih sam koje volim.
šaramo ediju guzicu i smišljamo opake planove šminkanja dečki.
ali istina samo mudro šuti duboko unutra i samo ponekad šapne tu rečenicu.
nikad niko ko oni.
nije da mi ne fale.
ulovim se u trenutku kad sjedim u toj klupi i ne vjerujem kolko bi toga u tom trenutku dala da su sad pored mene.
da osjetim onaj dobar stari osjećaj sigurnosti i onu monotoniju koja me tolko nervirala.
da se smijem onim starim osmjehom.
[...]
skompat ćemo se.
imam dobar predosjećaj.
samo još malo moram pričekati.
*(zbog čega mi se samo čini da je cijeli moj život sastavljen od čekanja?)
obožavam prošlu subotu. :)
nestala sam u mirisu dimnjene tjestenine (:D) i mojih najdražih purgerica. odmorila se od prvog (prvog!!) tjedna. zahvaljujući njima i dobrom starom timskom radu i usvojenoj teoriji. 
hvala vam.^^
roman mi se vrti po glavi.
vidim ga u svakoj pjesmi, al još malo fali da ga prenesem na papir.
još malo.
još malo.
upisala dramsku.:) :)
biće nešto od toga.
plešem ko luđakinja (zanemarite ko).
drogiram se glazbom ko i obično.
poni ne vozim. ukrali ga. 
(ovak i onak se nebi pomirio sa novim parkiralištem iza nove škole. ipak su to duge godine parkiranja na onom starom mjestu.)
*hvala svima koji su svratili na ovu dobru staru zaboravljenu stranicu.
Posebne puse: Mii (cuci ), Ivi, mojim purgericama, mojim starim cimericama iz klupa do vrata (mrzim kolko mi falite).
I uostalom svima koji žele biti poljubljeni.
ponekad je teško
zaustaviti vjetar
Sjećam se Doninog rođendana.
Sjećam se da sam se osjećala tolko pozitivno i tolko zadovoljno ispunjeno sretno. Samo zato jer smo bili tamo. Svi skupa. Jer smo radili stvari koje nismo smjeli. Jer smo se smijali i onome što nije bilo smješno.
Sjećam se da je to najbolji rođendan na kojem sam u životu bila.
Zbog njih.
Listam dnevnik.
Stari događaji, stare rečenice, stare želje i stari snovi.
Piljim u ta stara slova na starom papiru i pitam se dal je stavrno nestalo.
Dal bi me trebalo boljeti, smetati, žalostiti. Dal trebam biti ponosna na ono što sam imala ili nostalgična na ono što sam izgubila.
Bilo što. Željela bi osjećati bilo što. Samo da osjećam.
Jer ovo je tolko glupo.
Odlazimo svi. Rastajemo se, nestajemo. Neki su sretni, ponosni, zadovoljni. Neki plaču od nostalgije i neke to boli.
Sjećam se onih vremena kad smo bili svi skupa. Kad sam barem to mislila.
Onda se sjetim kolko su me ponekad živcirali, ljutili, budili želju za srednjom.
Sjećam se kad smo se penjali po ormaru ili gađali sa sendvičima. Sjećam se još davno kad smo se obožavali poljevati. Sjećam se kad su hračkali po nama.Sjećam se kad sam se znala rasplakati. Sjećam se kad sam dolazila doma sa bolovima u trbušnjacima od smijanja. Ili kad smo skakali po govnima od galebova. Ili snimali Behič kak prdi.
Pokušavla sam se natjerati da osjećam neki čisti osjećaj. Makar da me taj osjećaj boli još idućih 5 godina. Samo da ga osjećam.
Ali onda sam shvatila.
Nema čistog osjećaja ako događaji nisu bili čisti.
Pomiješali smo smijeh i suze, ispunjenost i prazninu. Mržnju i ljubav. Ludost i (pokušaj) normalnog.
Dobla sam i ljubav i mržnju.
I sad sam tek shvatila da sam zadovoljna time.
:)
[valjda.]
Obožavam ljeto.
Miris kreme za sunčanje im kuriti se na suncu.
Kasne izlaske i osjećaj soli na koži.
Spoznaju da sutra i prekostutra i dan poslije toga i dva dana nakon toga mogu spavati do kad mi srce želi i izlaziti kad i gdje hoću.
Uskoro počinjem pisati novi roman. Počinjem se razgibavati svaki dan. I isprobavati nove pjesme i načine smijanja.
Volim ljetoooo.
Tolko od mene.
Želim vam svima puno komada , sunca, tuluma, uživanja, odmora i da prikupite energije za novu godinu pobjeđivanja. :]
Najveća pusa.
:D
Došlo vrijeme da maknem prašinu s ovog bloga.
Čudno.
Tolko se toga izdogađalo, a ja svejedno nemam o čemu pričati.
Već sam bezbroj puta razmišljala da izbrišem ovaj blog.
I već svi vi znate da mislim da nema nikakve koristi od toga.
Jer tu su neki događaji i neke rečenice koje ni sama ne pamtim.
Ja sam dobro.
Malo plačem, malo se smijem, malo sam prazna pa ispunjena pa živčana pa smirena, pa povrijeđena, nostalgična, kreativna, čudna, uobičajena, napaljena, zgnječena.
Uglavnom, ništa novo.
I to je sve.
Odlaze ljudi, dolaze neki novi.
[koji to nikad neće moći nadoknaditi]
Odlaze razdoblja, dolaze nova.
[ni blizu tolko potrebna]
Odlaze osjećaji, dolaze novi.
[koje ne trebam]
Life isn't waiting storm to pass, life is learning how to dance on the rain.
[trebam ih. ali otišli su. a neki nikad nisu ni došli.]
I to je sve.
Volim vas. Sve koji me podnosite upravo takvu kakva sam, koji me ne prestajete nositi čak kad sam i preteška, koji vjerujete u moje sutra, koji vjerujete u mene, koji ne čakete da budem dobre volje da mi priđete, koji me zagrlite kad mi to treba. Koji se smijete skupa s menom.
Koji me volite.
^^
Puklo me.
Možda malo potraje do idućeg posta.
Al svejedno hvala onima koji kometiraju čak kad i nemaju kaj.
[mah-mah]
ne vjerujem.
SRETNA SAM
SRETNA SAM.
SRETNA SAM.
Probudila sam se jedno jutro. I osjetila sam ga.
OSJETILAAA.
Osjetila sam miris proljeća. Osjetila sam adrenalin i isti beat kad plešem.
VRATILA SAM SEEEE.
VRATILA SAM SE.
Isti osmjeh.
Isti glas.
Isti pokreti.
Isti osjećaj.
Isti pogled.
Isti miris.
Ista pjesma.
Ista.
Ista ja.
Istaista.
Vratio mi se adrenalin.
Vratilooo se.
Hah trebali ste me videt na nastupu. Sve korake sam fulala. ali sam PLESALA. I pjevala.
Hahahah.
Tako sam sretna. Ispunjena.
Tako sam SVOJA.
I dalje nemogu jerovati. Nakon godinu dana. I više.
Opet se jednostavno osjećam kao ta osoba. Kao ta ista hana, isto dijete cvijeća, ista nasmijana djevojčica, ispunjeni cvjetić.
SLOBODNA.
SRETNA SAM.
Dobar stari blog.
Smiješno mi je nes posebno pisati jer ovak i onak svega troje ljudi čita ovo.
[možda baš zato i pišem.....?]
Evo da opišem jednu smiješnu scenu od subote.
Subota navečer.
Ja sama doma. Ne onak sama. Samasama. Starci u našicama.
19 sati, a ja ko debil kopam po internetu na kojem me ovak i onak niko ne ferma ni pol posto.
I mislim si...kaje ovo.
Moja najbolja prijateljica koja je k meni trebala doći spavati zajedno sa ostalim najboljim prijateljicama, naravno, nemože.
A zašto nemože?
E zato jer ide van sa jednim drugim prijateljicama.
I dal je mene to trebalo pogoditi?ne.
I nije me pogodilo.
Samo se nakupilo.
Nakupilo se strpljenja i čekanja i razočaranja i ljutnje.
Trebala sam.stvarno sam trebala s nekim pričati.
Otiči nekud.
Jedina osoba kojoj sam se imala hrabrosti i iskrene potrebe javiti nije odgovorila.
Hah.
Smiješno.
A ja sam plakala.
I onda otišla spavati baki, koja je jedina normalna osoba u cijeloj ovoj priči.
Kako ju obožavam. aaaa kako puno.
Nego.
Ja sam super. Mislim...nije to ono supersuper od nekad. Ali mogu se nasmijati. Iskreno, od srca.
Čudno.
Stvari se ne mijenjaju. Postaju samo još teže i teže. I onda odjednom...nestanu.
Pustila sam pjesmu i opet osjetila leptiriće u trbuhu.
Aaaaaaaa.volim to.
Volim kad sam sa svima njima dobra.
Kad se smijem ko da je sve ono staro. Volim taj osjećaj.
Makar je površan.
Svejedno.
kad nema velike ljubavi...dovoljna je i mala.
Nosimo pribadače ko pirsinge.
Gledamo radnike u seeeeksi odjelima.
Slikamo se u muškom veceju.
Kurimo profe i volimo se.
Imam sve.
Imam sve a ništa.
Puse mojim vjernim čitateljima i naravno mojoj svakodnevnoj školskoj družini.
neznam.
to je odgovor kad me neko pita kak sam.
neznam.
neznam zbog cega sam takva.
neznam zbog cega svaki post koji kao pokusam napisati ispadne ko hrpetina prenesenog znacenje plus mala doza pretjerivanja.
jer sam fkt normalna.
jedem, spavam, pricam s ljudima i smijem se.
premonotono je.
dosadno.
ubitacno.
nisam sretna, nisam u depri, nisam zivcana ni tuzna ni ljuta.
normalna sam.
e pa to i je problem.
dal sam ja ikad u zivotu bila normalna?
ne.
e to je vec zabrinjavajuce.
makar je cudan osjecaj.biti normalno.
zalim vas sve koji ste ikada normalni.
ocu onaj stari adrenalin i strast i energiju i ljubav.
ocu.
--------------------------------------------
mia duso. sori mi molim te.
stafetu ostavljam za drugi post.
no inspiration.
--------------------------------------------
hah.
nemogu vjerovati.
ušla sam na blog.hr i pišem post.
ne bi bilo dovoljno nenormalno da naravno ne blenem da neam blage veze o čem da pišem.
tolko se bolnih, glupih, mutavih, bolesnih stvari izdogađalo da čak i da oču ih ne bi mogla napisati.
nemogu vjerovati.
došlo je proljeće.
tako savršeno.
i naravno. meni odma pred oči ---prošlo proljeće.
kad sam hodala tim putem u onoj narančastoj majci i skakala i vrištala kak sam sretna da je proljeće.
ja bi nju. baš nju.
ja bi tu istu curu. bez trunke nostalgije.
bez onog vječitog izlizanog pitanja u glavi kaj bi bilo da je bilo.
a nemogu da se ne pitam.
nemogu da se ne pitam kak bi bilo da su se te stvari pokolopile drugačije.
nemogu da se ne pitam koliko je vjerojatno da bi mi život bio tako savršen.
da se samo još jednom mogu vratiti u prošlo proljeće.
aaa kako boli.
znate onaj osjećaj........kad tolko boli da više ne osjećate bol?
imam osjećaj da se predajem.
a duboko u sebi znam da ja svoju snagu za čekanjem i nadanjem nemogu iscrpiti.
oke. prošo me doživljaj.
dobro sam. stvarno.
sretno, neiscrpno. nasmijano.
nostalgično.
nadala sam se ovom proljeću.
nadala sam se nečem novom.
sjećam se kad je prošlo proljeće završavalo. obećela sam si da će drugo biti bolje. stvarnije.
hm. još čekam da se probudim.
[ček. ček. proljeće jo nije službeno počelo.]
zagrljaj velki svima.
Heh.
Baš pričam s Nancy.
oo kako te volim
Zapravo sam stigla samo da si čestitam rođendan.
Neznam.
Tako sam u nekom mutavom raspoloženju.
Ne razmišljam kaj trebam još napraviti.
Ne razmišljam kaj bude sutra.
Ne razmišljam UOPĆE.
Ne razmišljam dal bude ovo jedna od najgorih proslava rođendana kak sam napisala u prošlom postu.
Makar znam da bude sutra drugačije. Potpuno.
Znam kakva mi je situacija.
Znam sve.
Ali trudim se zanemariti to. Bar na rođendan.
Trudim se. I dobro mi ide.
Dobila sam velike slušalice za rođendan.
Ogromne.
Tako sam ispunjena.
A tako neobično prazna.
[sretan mi rođendan]
Eto...novi post bzvz...
PRVO: Ogromna zahvala mojoj Nancy.
"Nemoj tražiti razlog...daj si razlog..."
Tako me promjenila ta rečenica.
Plesala sam cijeli dan.
*hvala*
Gledala sam ove stare stare posteve ko biblija...[opet!]
Ne znam zbog čega to radim...kad znam da budem se svaki put ispočetka rascmoljila.
Ne znam zbog čeka prelistavam dnevnik. I zbog čega me sve to tolko dirne.
Jednostavno...to je prošlost, ne?
I ne bi trebala biti ništa više.
Bez nostalgije, sentimentalnosti, cmoljenja i kompliciranja.
Ponekad stvarno poželim da sam na trenutak svi oni bezosjećajni ljudi.
Na trenutak.
Dal bi onda napokon mogla napraviti stvari koje s ovom osjećajnosti nemogu?
Dal bi uspjela u tome?
Ustvari nije ni potrebno razmišljati o tome.
Ja sam ja.
I kolko god ponekad komplicirano sve bilo...ne ću se prmjeniti.
Jer osjećam. Osjećam savršena vremena.
Vratimo se opet na prelistavanje posteva.
I onaj prvi. Prvi od prvih.
13. rođendan.
Neznam. Fkt neznam više kaj da velim.
Tolko sam slijepa bila. Tolko. A gledala sam savršenim očima.
Nisam imala ništa više ljudi uz sebe nego sad (znači nenormalno malo). A mislila sam da imam najbolje društvo na svijetu.
Tolko više osmjeha. Imala neke jeftine fore na koje sam se trgala. Tolko sam bila GLUPA. A tolko sam se osjećala PAMETNO.
Uskoro će rođendan. Za 8 dana.
Omg. Omg.
Po prvi put u životu osjećam se tako jadno.
Neću imati rođendan.
Neću.
Neću proslavu, neću poklone.
Jedino kaj oću je ponovno taj osjećaj.
Taj osjećaj kad se ko dijete veseliš rođendanu. Prijateljima. Torti.
Aa. Sad bi napisala nešto, ali bi zvučalo pretjerano.
Oču da me neko učini sretnom. Presretnom.
Oču najbolji rođendan u životu.
Ako ništa drugo...oču barem ponovno biti glupa. Naivnija nego inače.
Tolko bi toga dala za to.
[......]
And I need you
now, toight...
And I need you more than ever...
Neću da me neko pita kaj mi je. Neću neku praznu podršku od onoga ko mi je nezna dati.
Neću rođendan.
Oke. Plačem.
........oke. Sad više ne.
Jedino kaj bi trenutno je neko pusto mjesto.
Ja bi pauzu u životu.
Jedinu stvar koju bi rekla je ta...da budem se stvarno potrudila DATI si razlog.
Neću ga tražiti.
DATI ću si ga.
DATI ću si sve ono kaj nikad nisam imala.
Iako znam da će sve to doći.
Sutra, preksutra. Za godinu. Dvije. Deset.
Bit ću sretna.
[nisam upoznala osobu koja ima više strpljenja od mene]
Sad se smijem.
Oke.
Ima razloga za ples. Puno.
Ali trenutno mi se motaju po glavi samo one stvari zbog kojih se ne bi micala iz kuće.
Cijelo vrijeme mi kroz glavu prolazi ono kaj bi bilo da nije bilo.
Kolko je ljudi otišlo. Bez pozdrava.
Onda se javi onaj malo postotak realnosti koju nosim u sebi.
Kolko godina imam? Kolko me godina još čeka?
I onda prestanem.
Evo štafete...da ubije usamljenost.
Zagrljaji ili poljubci
[poljupci]
Pepsi ili coca cola
Pa...cola
Čokolada ili vanilija
Čokolada
Lover ili borac
Hm. Ovisi o situaciji...
Prijatelji ili obitelj
Obitelj...i prijatelji ako su oni pravi.
Ljubav ili novac
Ljubav
Slušati nekog kako govori ili govorit
A isto ovisi o situaciji.
Osobnost ili izgled
Osobnost.
Boja očiju
Crne
Boja kose
Crna
Kratka ili duga kosa
Dugaaaa kovrčava 
Visina
...prilično nevažno
Piercings ili tetovaže
Piercing
Hot ili cute
Cute
Najbolja frendica
Krivo pitanje za trenutačnu situaciju. Ali oni koji to jesu to dobro znaju.
Tko je najglasniji
Sanela
Tko je sramežljiv
Dona ponekad
Jesi li zaljubljena
[ne]
Vjeruješ li u ljubav na prvi pogled
Vjerujem u privlačnost i zainteresiranost. Al za ljubav je potrebno puno više od pogleda.
Bili izašla s nekim samo radi novca
Nema šanse
TKO JE ZADNJA OSOBA...
... koju si poljubila
Sestru
..koja ti je rekla da te voli
Mama
...si razgovarala
Mama
...si vikala
Sestra
..ti je slomila srce
Krivo pitanje
..ti je rekla da te mrzi
Mislim da mi ni jedna osoba nije rekla to.
[stvarno]
Uzimaš li droge
Ne
Piješ
Ne
Pušiš
Ne
[zdravo dijete 
]
Želiš li se udati
Da...valjda
Želiš li imati djecu
Dada
Vjeruješ li u sebe
Uvijek i zauvijek. Da ne vjerujem u sebe bila bi potpuno drugačija osoba.
Koji je zadnji film koji si pogledala u kinu
U zg al ne sjećam se imena. Neki dućan čuda...
Možeš li podnijeti istinu
Da...uvijek ju prihvatim jer se sve događa baš onako kak se treba dogoditi
Najveća slabost
Nepopravljivo sam naivna, ponekad imam previše vjere i ljubavi, previsoka očekivanja...pokušavam o svima dobiti dobru sliku i na kraju ostanem razočarana.
Najveći strah
Strah neuspjeha
Prva pomisao kad se probudiš
Uglavnom nisam u stanju razmišljati....Ali prva stvar koji primjetim je dal ima sunca il ne.
Javljaš li se na broj koji ne prepoznaješ
Da
Slažeš li se sa svojim roditeljima
Uglavnom
Stvari iz prošlosti za kojima žališ
Ah. Mogla bi nabrajati. Al uglavnom su svi posljedica mojih prevelikih očekivanja.
oh how i wish...wish you ARE here..
......[novi početak]......
Sorite mi jer posta nije bilo dugo, a bilo je tema za pisanje.
Recimo.
Tolko svega, a od mene ni par rečenica.
Božić prošao...čudno. Prazno rekla bi. Oke. Ne prazno. Ne.
Prilično zaboli kad shvatimo kolko ustvari jedno ljudsko biće može imati želja.
Kolko smo nezadovoljni. Prilično pohlepni.
Većina nas ima gotovo sve što nam treba.
Ali gotovo sve nije dovoljno.
Čudno je kako nam je u životu malo potrebno da budemo sretni, a još čudnije kako nam to malo uvijek nedostaje.
Gledala sam taj snijeg. Nakon tolko godina pao je baš za Božić. Tolko sam se trudila pobjediti samu sebe. Jednostavno odlučiti da želje ostanu...želje. Ne ono kaj mi je potrebno da dišem. Makar nikad nisu ni bile to.
I na kraju sam dubokoumno zaključila da je najbolje da ostanu to što jesu.
Želje.
[nada vjera upornost snovi]
E Nova godina je bila sve samo ne dubokoumna. Ludilo. Ludilo. I opet ludilo.
Usudim se reći da je bila jedna od najboljih u životu. [a bilo ih je stvarno puno.
]
Valjale smo se po snijegu, spuštale sa vrha brijega na tankim vrećicama, plesale i pjevale.
Hvatale pahulje.
Hvatale želje.
[zajedno]
Rekla je da je to Novi početak.
Ahem. Da ne filozofiram puno, za mene je samo još jedna Nova godina. Još samo puno želja.
*****
Slušam taj kreštavi gramofon i želim to. Opet.
Želim nestati u melodiji šezdesetih. Sedamdesetih.
Oču plesati ko da sutra ne postoji.
Oču sjesti na poni i staviti ogromne slušalice na uši i želim nestati.
Opet želim pobjeći
[.....proći će...sve će jednom proći....]
Sutra ne ću bježati od pahulja.
Uhvatit ću ih.
Rastopiti.
Ostvariti.
(obećajem sama sebi)
*isprike na prenesenom značenju
Sve najbolje. Puno osmjeha. Oni su najvažniji.
Buahaha.
Prilično sam prehlađena. I prilično mi je dosadno.
Najradje bi u krevetu ostala cijelu vječnost. I duže od toga.
Al ovaj vikend miljun stvari za obaviti. Dva koncerta. I da se pohvalim, jedan u kojem svira moj roker otac. [?]
Nije da mi se nejde. Ali jedna strana mene je tolko umorna i iscrpljena da ne bi išla ni da me pozovu na woodstock.
[!!!!!?]
Khme šta pretjerujem.
Jučer sam osjetila ogromnu potrebu za nekim mirisom. Da. Mirisom. I razmišljam ko budala. Koji mi miris može faliti?
Miris proljeća.
Sjećam se prvog dana proljeća ove godine.
Sjedila sam u školi uz prozor i otvorila ga do kraja. I duboko udisala zrak. Duboko.
Miris proljeća.
Svježina. Sloboda. Osmjeh. Energija.
Išli smo doma iz škole a ja sam se ko budala smijala. Cijelim putem.
Sjećam se da sam stavila tratinčicu u kosu.
Kako mi fali taj osjećaj. Ta sloboda.
A onda...možda nije [skroz] stvar u proljeću.
Možda je stvar u vremenu.
Možda je stvar u onom proljeću izunutra.
Možda je stvar u prošlosti. I pogledu na svijet.
Svijet je onakav kakvim ga vidimo.
Nije važno dal je proljeće ili zima. Nije važno dal sije sunce. Može nam biti toplo i bez njega.
Ne trebamo promjeniti svijet, nego naš pogled na njega.
Svejedno mi fali. Nenormalno.
Škola me ubila.
Da moram još izdržati par dana, poludila bi.
Ali još samo sutra.
Samo sutra.
****************************************************
ja bi da izmisle parfem s mirisom proljeća.
s mirisom slobode.
s mirisom sreće.
*****************************************************
Samopouzdanje. Gradim ga. ((promjena))
Počet ću poduzimati nešto.
Vraćam se na nulu i onda idem do vrha. ((upornost))
Počet ću živjeti.
Trebalo se dogoditi. U nekim drugim okolnostima bi plakala, ili bila ljuta, ali onda sam se samo nasmijala.
Hvala kaj se to dogodilo. ((slučajnost))
Dogode se stvari zbog kojih bi plakala ili izgubila nadu. Ne zato jer su strašne. Nego zato jer postanu kap koja prelije čašu. Ali ovaj put sam se samo nasmijala. Zahvalna sam.
Bolje pasti na nulu i ići do vrha, nego biti u neutralnoj sredini tražeći izlaz.
((nada))
Počinjem od nule i idem do vrha. ((vjera))
Gradim stepenice do zvijezda.
Počinjem živjeti.
*ispričavam se na nejasnosti. al kad sama sebi nisam jasna. jedno znam da sam sigurna. (možda i previše)
Hm izbrisala sam onaj post...
To je i dalje moje mišljenje. Naravno.
Ali ne volim kad sam ljuta. Kad se živciram zbog nečeg
What goes around, comes back around.
Vratiće im se sve. Sve.
I onda budem im se nasmijala u facu.
Buahaha kak sam zlobna.
Uglavnom...
Osim kaj mi je zlo od svih usranih političara....hm..
imam nastup s plesom u subotu...
Neznam....
Pokušavam s onim 'dancing like no one watching' al mi baš ne uspjeva.
Nije to to. Nisu to oni pokreti koji me ispunjuju.
A valjda bude dobro prošlo.
*držite fige*
Imam putrebu za putovanjem...(čitaj: bježanjem)
Oču se maknuti jednostavno.
Od svega.
Od nekih ljudi, stvari, načina i ponašanja...
Oču daleko.
A onda s druge strane...čemu?
Pobjegnem i vratim se kad-tad.
Maknem sve i dođe natrag.
Ispočetka i ispočetka.
Aaaa oču godišnji!!
Da se pohvalim, hodam pješice u školu. Aha.
Dajem poniju godišnji. Nek se i on malo odmori. Zaslužio je.
Aaa oču zimske praznike. Oču purgerice. Sanjkanje na starcu. Oču leći na snijeg i blejiti u njega dok ne nastane snjegovic od mene.
Ehe da.
Oke..odo ja..
Uživajte mi svi...
*pufam vas*
Eto već sam par puta krenula napisati post...
Ali nikad nemam dovoljno inspiracije...
Nadam se da bude ovaj put uspješno.
Ugl...
Baš sam gledala blog...od prvog posta.
Smijala bi se plačući.
Žalosne su neke stvari.
Koga sam cijenila, smatrala prijateljem...zbog koga sam se živcirala...
Ali neke stvari su me rasplakale...
Moj rođendan...
Heh. Tako savršeno retardirana večer.
Maturalac, more...
Često to radim. Prelistavam dnevnik. Neznam. Neki vele da to nije dobro. da te onda neke stvari koče na putu u budućnost...
Kod mene je suprotno (opet!)
Baš me neke greške koje sam napravila okreću da drugi put bude bolje.
Kak bi reko Điboni, ovo mi je škola...
Sjetim se i dobrih stvari...
Heh jedan dan prije davnih godinu dana napisala sam dvije stranice o plesu u dnevnik.
Sjećam se da sam doslovno drhtala i imala lepitiriće u trbuhu kad sam to pisala.
Svirala je najdraža pjesma, i jednostavno sam pisala pisala i pisala.
Tako obožavam te dvije stranice.
Tako obožavam muziku. Plesati. Te trnce. Adrenalin. Energiju. Ljubav. Ljubav prema životu.
Fale mi neki ljudi.
Jakojakojakojakojako.
Zagrlila bi neke.
Pričala s njima.
Trčala po kiši.
Išla na koncert.
Bila dijete.
*falite miiiii*
Počeću pisati knjigu.
O curi koja ide ostvariti san.
Koja ide plesati.
Koja živi život punim plučima bez obzira na sve.
((ja bi bila ona))
Ok, ja bi sad mogla pričati i pričati tj pisati, al moram ići,...
*Pusa*
....Because you had a bad day
You're taking one down......
............You work at a smile and you go for a ride
You had a bad day............
Ok.
Ovo fkt nije bio moj dan.
Ni blizu tome.
Katastrofa.
*nisam osjetila sunce
*nisam vidla ni jedan cvijet
*nisam vozila poni
*nisam plesala
Katastrofa.
Čudno je zamisliti moj dan bez da plešem. Bez da vozim poni.
Al eto. Čuda se događaju.
*So where is the passion when you need it the most?
You kick up the leaves and the magic is lost*
Od jutra sam na iglama, živci su mi na rubu.
Ujutro sam zaspala. I taman sam se probudila da se jedva stignem spremiti za školu s malim zakašnjenjem.
I vidim kiša.
Strogo mi je zabranjena vožnja po kiši. Znaju oni kak ja jurim. I da bi mi gače bile mokre dok ja dođem do škole.
Ok. Idem pješke.
I onda se sjetim kolko sam toga trebala još napraviti prije.
I doslovno sam drhtala dok sam se spremala.
I u školi onda...škola kakva je...
I onda dođem doma i posvađam se s majkom.
Aargh taj njein stav čvrstoo na zemlji.
A zbog čega sve ovo?
Samo zato jer uveličavam stvari. Bila je riječ o samo još jednom kašnjenju u školu, samo još nekoliko nenapisanih zadaća i naučenog gradiva, samo još jednom danu bez ponija i vremena za par pokreta uz dobru muziku.
Samo još jednom.
A bude ih i gorih. Naravno.
Jedina stvar koja se sanas dogodila bila je ta da sam se napokon jedan dan naspavala i Rothova igra 'nađi znak'
I...jedan zagrljaj.....
**hvala**
Ali makar se čini da jedva čekam sutra i novo jutro, e današnji je dan ipak imo smisla. dada.
U takvim nekim nevažnim sitnicama vidiš kolko ljudi imaš uz sebe. I kak se neke stvari prepoznaju u malim stvarima. U jednoj rečenici.
Jednom pogledu.
*jednom zagrljaju*
krepana sam.
Ljepo je imati osobu koju pogledaš i ona zna kaj misliš.
Koja te zagrli i sve je bolje.
*hvala tiiiii*
ok. Idem sad.
Jedva gledam.
Ljubim vas sve.
Posebno zvončicu.
**prijatelj je onaj
koji u pogledu vidi tisuće riječi
zbog kojeg pahulje snijega griju kao sunce
i koji suze pretvara u osmjeh
jednim zagrljajem.**
#volim te#
Sad kad sam stvarno tvoj
Polako palimo svjetla
Ovo su prve dobre vijesti
Pocinju plesati svi brodski kompasi
Jer smo totalno drukciji od drugih
Dakle....
Hm da.
Ponekad mi se čini da imam previše stvari za reći da bi ih tu mogla napisati, al onda na kraju neznam kaj da napišem.
Pročitala sam puno posteva koji pričaju o tome kak trebamo biti sretni i zadovoljni s tim kaj imamo..... oooda. Treba treba.
I to mi sve daje neki proljetni filing.....
sreća i zadovoljstvo i gledanje bogatstva u samo jednom cvjetiču.
Jedva čekam proljeće.
Hm.
Načekaću se.
Tralala.
Raživciraju me stvari, tjeraju me da budem živčana i ljuta na svijet.
Al ne dam se ja.
Nenene.
Nećete vi mene.
I onda se fino nasmijem.
I gledaju me, bleje ko tele u šarena vrata.
Eee da. Smijem se.
Osmjeh je najbolje rješenje.
I kad ti se plače, fino se nasmješi.
To ja napravim.
Neznam razlog.
Još jedna moja mutava spontana idea.
Sad kad sam stvarno tvoj
Predgrada postaju plaze
Hodamo bosi cijele noci
Do prve stanice
Zvijezde repatice
Jer smo totalno drukciji od drugih
Volim biti drugačija.
Ne zato da se ističem. Da budem posebna. Jednostavno zato jer onda znam da nešto vrijedim. Da se mogu nazvati JA. A ne da sam nakupina nečijih ostatka.
Vi bi na mom mjestu plakali, e ja se smijem. Ne zato jer nisam normalna. Ok, možda malo nisam. Možda. Samo malo.
*Otpuhnem sve loše tvari. Da odlete. Kažeš da sam blesav, pjevam pjesme naivne, al nemožeš mi ništa...smijem seeee. Volim Parni valjak.*
Dolazi mi Paula iz Zadra. Aaaaa. Joj. Jedva ju čekam zagrliti. I poljubiti. Jedvajedva.
Jedvajedva čekam ova 4 dana.
Oču biti luda. Iči van. Smijati se ne zato jer mi je smiješno, nego zato jer sam to samo ja.
Oču biti stara ja.
Sad kad sam samo tvoj
Za nama smiju se djeca
Pomorci pjevaju o nama
Dok traze puteve
Do nove Indije
Jer smo totalno drukciji od drugih
Iskoristiću svaki trenutak. svaki osmjeh.
aa kak sam proljetno nabrijana.
Aaaaaaqwa...
Ljubim vas sve velikooooo...
I štibehici mojoj veelikooo HEPI BRZDEEEEEJ!!
Hajde daj da se smijem
Od smijeha
Hajde daj da se smijem
Od smijeha
Od smijeha
Totalno drukciji od drugih
*Mogu imati proljeće....samo ako vjerujem da je tu*
Aaaaaaaaaahm.
da.
Ovo je bio veliki uzdah.
Uzela sam neke veste baki.
stare. velike. šarene. ofucane. hipi.
Nema šoping centra koji može zamjeniti bakin stari ormar.
Kako sam?
Dobro. Ide. Prosječno. Smijem se. To je zdravo.
Upijam sunce dok ga još ima. I spavam svako popodne.
Umorna sam...iscrpljena.
Sve je manje sunca i sve manje energije...
Pustim dobre stare pjesme i plešem.
Skačem. Smijem se.
Sama sebi.
Čekam čekam i čekam.........
Vjerujem...........
Strpljenje je vrlina.
Igraj svoju igru, opusti se, uhvati ritam
Nitko nam nista ne moze, uhvati ritam
Prije ili kasnije
Bit ce svima jasnije
Ja bi neke stvari zakopala zauvijek, izderala se sama na sebe, pobjegla, vrištala, stala na jednu dugu cestu obasjanu suncem i vozila poni sve do vječnosti.
Ali nemam energije.
Za ništa osim osmjeha.
Dođe mi da razmislim i da poduzmem nešto.
Ali čemu?
Pa tek sam na početku života. Tek se pronalazim.
I ovo sada, tu...proći će.
Zauvijek.
Sve.
Sve će jednom proći...
............
Čeka me još puno toga. Osjećam to.
I sve će jednom doći na svoje.
I zato se nasmijem. Jednostavno.
Smijem se i drugi se smiju s menom.
Ludi smo.
Drugačiji.
Uživam u onom dobrom. Jer i to će proći........
******************************
Paše mi zima.
Miriši na sjećanja.
Aaah.
Ona moja krem palestinka. Miriši na sve to.
Hehehe.
Samo još mali djelić mog života.....
*Čekaaaaaaam......*
Mmmmmm.
Jedem tjesteninu. Tatinu.
Moj tata kuha najbolju tjesteninu.
*Tratinčice se još uvijek vide ispod lišća. Miriše.
Volim tratinčice.
Još mi uvijek sve fali. Ali malo. Samo malo.
Tralalalalalalalalal.
Volim ovu pjesmu.
Volim i vas.
*Iz daljine ponekad se čuje glas...strpi se još malo i doć će red NA NAS!*
Strpljiva sam---
Ko što vidite promjenila sam adresu...
Malo je previše ljudi znalo adresu.
Previše ljudi koji me ne razumiju.
Jednostavno...
Tu pišem ono kaj nemogu izreći riječima...onda se fino zavalim i eto napišem post...
A da ne pričam da je ovaj blog velika veza sa nekim ljudima...koji su daleko...
Neki sam dan krenula izbrisati blog.
Jednostavno me je puklo.
I piljila sam u to "izbriši blog" dobrih 10 min.
I onda sam se pitala...
Dal bude sve nestalo ako izbrišem blog?
Dal budem sve one dobre i loše stvari koje sam tu pisala izbrisala samo jednim kolkom na "izbriši blog"?
E pa ne budem.
Kad bi bar bilo tako jednostavno.
Ali nije.
I onda sam jednostavno beživotno ugasila komp...
I otišla na ples...
Nisam imala ni volje ni želje ni strasti prema plesu u tom trenutku.
Da, i to je moguće.
I pukla sam sama od sebe.
Jer nisam mogla vjerovati.
Da sam i ja u stanju nemati volje za plesom.
Sve je naravno rješio jedan duuuugi razgovor s mamom...
Uvijek mi otkrije ono na meni kaj ni ja sama nisam u stanju znati.
Ustvari...znam.
Ali ne prihvaćam.
I nemam samopouzdanja. Ni malo.
I ustvari...
Puno tih mojih problema sama sebi stvorim.
Moglo bi sve biti puno jednostavnije da sama sebi ne kompliciram život.
Trudim se trudim i trudim u nekim stvarima...
U onim stvarima koje neki nisu mogli preći---
Eto ja sam još uvijek svoja.
I kolko god se činila naivna i osoba sa nedovoljno čvrstim stavom, baš sam suprotno.
Ok. Naivna jesam. Jako.
Ali imam svoje ja, svoje ciljeve i snove i namjeravam na tome ostati. Ostati svoja.
Progoni me jedna osoba.
Ok. Ovo je sad ispalo malo pretjerano.
Nismo se duuugo vidle, predugo, sve od onda kad je otišla.
Ali često ju sanjam.
Sanjam da ju vidim na ulici. Ali ona mene ne vidi.
Hmmmm
Oduvijek volim snove smatrati nekim znakom.
Tražiti izlaz u njima...
I onda se čudim kad mi je život zakompliciran!
Tralala.
Malo dosta komplikacija.
Jeeedva čekam prljafce.
Jeeei.
Odo na koncert...
Jedva čekam.
Blaženi bili koncerti.
Pjevaš, plešeš, skačeš i jednostavno sve nestane.
Samo čuješ muziku i glava je praaaaznaa.
Kako volim kad je glava prazna.
Pozdravljam vas sve...
A ljubim smo pojedince
Bila sam na jednoj limunadi.
Mogla bi pričati i pričati...
al nea inspiracije...za pričanje.
Samo da znate da sam sretna.
Tako je predivan osjećaj oprostiti.
Ne možemo promjeniti prošlost...
Ali možemo poboljšati budućnost.
Zagrljaj je predivan poklon.
Jedna veličina odgovara svima.
Eto nadam se da bude drugi post duži.
al sad mi se fkt ne piše.
People always walk away...
But they never leave!
Zapravo neam pojma čemu ovaj post...
Stvarno.
Nemam inspiracije, nemam volje ni želje.
Za ničim.
Blabla...
Ujuj danas je bilo opako u školi...
Jako opako...
Malo sam bila preživčana...a čudno.
Samo živčanim u zadnje vrijeme. A kak ne bi s takvim ljudima koji me okružuju.
Tralala...
Neam inspiracije...
Za ništa u zadnje vrijeme...
Osim za bit živčana...
To nije dobro...ljutim se na sebe kad sam živčana...
Al eto...
Fali mi mjesto di mogu ispucati sve to kaj se u meni nakuplja i stvara tu živčanost...
Ja bi vrištalaaaaaaaaa
Hm...
Neki dan sam išla u školu...na poniju naravno...
I došlo mi je...
i počnem ga terati...
jakojakojakojakojako
Juuuurila sam...
I prošla sam pokraj neke starije gospođe...
Okrenula se za menom i gunđala neš.
A ne znam ona da to meni treba...
I stavila sam slušalice neki dan...
I tolko sam imala volje i želje vrištativrištativrištatiii...
I skakati dok ne izgubim i zadnju trunkicu snage.
Đizs.
Tolko je viška energije u meni.
A s druge strane sam tako umorna...
Neznam...
Nekud bi se pokupila...
Hmm...
Neznam...
Pobjegla malo...
Iscrpljena sam.
Od svega.
To je zaključak.
Katastrofalno iscrpljena.
Hmmm...
Idem sad...
Nadam se da se javim nekom boljom prilikom...
Nekom zanimljivijom...
Papaaa.........
Tralalala
evo i mene...
Tralalala
kaj da vam pričam....?
Na ples sam se upisala...
Makar sam upisana na ples cijeli svoj život...i još prije toga
Pokušavam raditi stvari koje me iiiispunjaaavajuu...tražim ih...
Neke imam odkad znam za sebe...i nekog!
Aaaa bile smo u teninim goricama u petak...aaa preprepresavršeno je bilo...
"Tena je ušla u zahod, i ne može vaaan..."tralalalala
Pjevala sam, plesala, trčala i vrtila se po liiivadiiii...i bila sam slobodna, ispunjena SRETNA!
Stavila bi slike, al mi se neda.
Pogledajte ih na mojem spejsu.
Daaakle...
Trenutno sam dobre volje.
Oraspoložila me pjesmica.
Inače mi sam prehlađena (trčanje u 4 u piđami na livadi je učinilo svoje)
I tak...ima...ima nekih stvari zbog kojih ne bi trebala biti dobre volje.
Legla sam se neki dan, slušala jeeednu pjesmicu prije spavanja...i naravno...ko i obično neš shvatila.
Skuplja se u meni. Previše toga.
Previše ljudi ostavlja.
Samo ode.
I to na prilično ružan način.
Neznam...ili mi se čini, ili stvarno...
Al ko da se skoro, naglašavam, SKORO svi mjenjaju...
Neki su bili takvi kakvi jesu...loši takvi kakvi jesu...samo sam ja bila slijepa pa to nisam vidla...a neki su se fkt promjenili...
Pričam s nekom osobom...i ne prepoznajem ju...ne, ne...
i ne vjerujem...
i to mi je tako teško.
jer ponekad mislim da se ne budu neke stvari ni vratile.
neki ljudi.
neki ni nebudu.
aaaaaargh.
i onda kad vidim da se svi mjenjaju...neznam...dal sam ja ista?
dal sam se i ja promjenila?
neznam...
obično sam uvijek ista.
kakava bila takva ostala.
dijete bila i ostala.
ta jedna strana mene...strana djeteta...aaaa kako ju obožavam...
Neverland i'm comming!!!
I to se skuplja u meni...
jednog dana će puknuti...kao i sve drugo...
sad kolko tolko mogu neke stvari ispucat u pjesmama...i dnevniku...
ahjoj.
Nadam se da bude jednog dana bolje...
jednog dana...kad otiđem...
di me vjetar nosi. dada.
tamo...
kad pobjedim samu sebe.
I da.
Nadam se da budeš jednog dana shvatila da sam rekla istinu. Budeš.
Nadam se da onda ne bude prekasno.
I ova mi pjesma daje tolko snage. tolko neopisivo.
Kaj bi ja bez pjesma...?
They had u cryin', but u came up smilin'
They had u crawling, but u came up FLYING!
And don't u love the sound...of the last laug...in the end...
Lalalala...
don't u love the sound...lalala...
Ups. Već je tolko sati.
Jurim na pleees...
Plesat plesaaat...
Veeeliki poljubac.
Pročitah post od Domice...
Aaaaa...
Inspiracija!
Prilično sam ok...super mogla bi reći...
Uživam u ovom povremenom suncu dok ga još ima...
Uživam...
Upisaću se na ples!
Da napokon i ja dođem na svoje!
U zadnje vrijeme jako mislim na stvari koje mi fale...
Zaključih da ih ima jako puno...
I tu se našlo i jedno mjesto...
Jedno predivno mjesto.
Ustvari mi fali. Možda ne jako, ali fali, da...
I sjetila sam se ljudi...
Sjetila sam se sebe u to vrijeme...
E, al fkt sam bila sljepac!
I drago mi je jer sam se odrekla nekih stvari, nekih ljudi.
Ali kad pogledam s druge strane...
Jako mi fali to vrijeme.
Jako mi fali taj dio mene.
Fali mi to vrijeme u kojem sam voljela puno više. Puno više sam se smijala.
Fali mi ta moja strana u kojoj sam ustvari znala kakvi su neki ljudi. Al sam ih voljela. Smijala se s njima. Uživala. Stvarno uživala.
...
A s druge strane mi nije žao. Uopče.
Idem prema boljem.
Ali to su bile dobre stvari u lošima. Predobre..
Malo previše razmišljam.
A kaj mogu kad sjedim sama u toj klupi ko budala.
No dobro.
Nevažno.
U školi je ok...
Mogla bi reći super...
Luda sam...i lude smo...
Aah.
Kako volim tu ludu stranu mene.
Ugl...
Idem ja polako na poni...
U školicuu...
Uf. Ovo sam napisala ko da ju volim.
Pa da. Volim s jedne strane...
Poljubiću vas još za kraj.
The future's in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change
Et me...
Prvo...hvala svima koji su mi govorili da nebudem tužna...
Ali moram izdvojit jednu stvar u svemu tome...ja nisam bila tužna...
Bila sam razočarana...a to nije isto ko i tuga...
Puno ljudi bi bilo tužno na mom mjestu...ali ja nisam.
A mogu reći da više nisam ni razočarana.
Slušala sam jednu pjesmu neku večer u krevetu...ko uspavanku...i nije mi igrala neku ulogu...
Ali ujutro... Probudilo me sunce. Osjetila sam kak mi zrake probadaju oči...mmm nema boljeg buđenja!
I cijela je soba bila žuta, ja sam se osjećala tako SAVRŠENO!
I u tom su mi trenutku prošle kroz glavu riječi te pjesme koje vidite u naslovu.
Pogledala sam van...i osjetila sunce...i shvatila da je stvarno novo jutro počelo...
I počela sam se smijati ko budala...
Kako djecu male stvari mogu zadovoljiti
I stvarno nisam tužna...
Da sam tužna bi sjedila u klupi i imala facu ko zombi i crtkarala po mom papririću. Uvijek crtkaram po tom papiriću kad sam loše volje.
Il kad mi je jednostavno dosadno.
Znači, često.
Razočarali su me ljudi neki... Ali od onog jutra mi fkt više nije važno...
Jednostavno sam prihvatila te ljude kakvi jesu...
Svijet kakav je...
I shvatila da uvijek imam sunce i pjesmu i jutro i ljude koji me nikad nikad nikad neće razočarati.
Friend are like a stars...sometimes you can't see them, but they're always here...
I ta me rečenica podsjetila na neke od njih koji su daleko, ali uvijek kraj mene...
I moram zahvaliti nekim ljudima...
Saneli...nadam se da zna na čemu...nisi ti imala čast, nego ja...
Martini...na onom davnom razgovoru...falafalafala
...i svim mojim prijateljicama koje su uz mene... tisuću puta...
Hmm...
Fali mi jedna osoba....koja je otišla...
Iskreno...mislila sam da bude mi više falila...ali fali mi samo malo.
U svakom zlu neko dobro.
Odo ja...
Poljubljivam vas sve koji zaslužuju poljubac...
...a onim koji ne te ne poljubljivam
Neznam čemu post...
Fkt...
Nije baš da umirem od dosade...
Škola...ko škola...
Hm...makar mi prvi dan nije bajno počeo...nebi o tome...
Neki su me ljudi iznenadili...neki me razočarali...neki me iznervirali...a neki su i pokazali da im je bar malo stalo do mene...hvala tima...
How many ears must one man have
Before he can hear people cry?
A nenam kaj da vam pričam...
Najrađe bi se negdje pokupila...heh to mi nije prvi put, znam...
Pokupila bi se negdi di bi bila saaama...na neki veliki veliki veliki veliki slobodniii prostoor...puun cvijeća...di sunce nikad ne zalazi...daleko od nekih tolko bolesnih ljudi...ispričavam se...al fkt su neki ljudi prebolesni...
A dobro. I to je za ljude.
E da, i onda bi lijepo VRIŠTALAAAAAAAAAA
I sve sve sve sve ispucala iz sebe...
Neki dan sam si pustila neku muziku. Neki stari cd.
I ono došlo mi je samo od sebe.
Počela ja skakati i derati se po sobi.
Treba mi to. Joj kak mi treba da se ispucam.
Mmmm...baš mi paše ova kiša...
Neznam razlog...
Baš uživam u njoj...
Fali mi sunčeko, naravno...
Ali probala sam pogledati iza oblaka...
Ako neke stvari ne vidiš...ne znači da ne postoje...
Ufhm da...
To ja samu sebe tiješim. Uglavnom.
How many times must a man look up
Before he can see the sky?
Malo sam previše u budućnosti u zadnje vrijeme...i u nekim drugim svjetovima...uglavnom svugdje samo ne tu, ne sada.
Valjda pokušavam izbjegavati stvari u sadašnjosti koje mi ne pašu...
A kak god okrenemo ih ima...
Ponekad se pravim da neke stvari ne vidim...jednostavno ih...ignoriram...i idem dalje...
Mislim da to nije dobro...jer stvari se ne rješavaju same od sebe..i prije il poslje budu se vratile...
To se često događa...
Zanemarim stvari...
I onda se one vrate. A svaki put kad se vrate sve više i više bole.
Ali nemogu. Jednostavno nemogu.
How many times can a man turn his head,
Pretending he just doesn't see?
Ok.
Nećemo da se rasplačem, jelda?
Nećemo.
I tako da ja sad ne duljim sa svim i svačim...
Ja ću vas lijepo pozdravit sve po redu...
Izljubit sve one koje volim...
The answer, my friend, is blowin' in the wind,
The answer is blowin' in the wind.
Evo napokon...novi post...
Eto---
Bila sam taaako ispunjenaa...
Predivno je kad dođu neke osobe koje ti tooooolko fale...prilično su blizu...ali ko da su na drugom kraju svijeta...
Kad sam ih vidjela na autobusnoj...
Weeeeeeee...
Tolko bi toga dala samo da ponovim taj zagrljaj...taj osjećaj...kad sam ih sve redu izgrlila...
Samo za taj......osjećaj!
Onda Hladno pivo...
Jooj...
Ako ono nije bilo savršeno, onda neznam kaj je!
Mojoj Martini se sviđa Vž...
Ah...
Tu bi se zamislila...
Lijepo je sve to...lijepo...
Ali...
To je tako daleko od predivnog mjesta...predaleko...
Tolko je ljudi u njemu...vuče me da velim odvratnih...hm...da...
Baš ne slići na riječ koja bi izašla iz mojih usta...da za nekog velim da je odvratan...
Neki sam se dan slomila...kad sam vidla neke stvari...
I da...nije to bila mržnja...daleko od nje...samo gađenje...ooogromna doza gađenja...
Kolko su neki ljudi STOKA! Fuuuuuuuuuuuuj!!
Al onda razmišljam...
Pa dal su vrijedni oni toga...?
Da ja razmišljam o njima?
Ne, ne...nisu ni toga vrijedni!
I zato velim...
Nije ovo moje mjesto...
Makar nijedno mjesto na ovom svjetu nije moje mjesto...selim se prvom prilikom iz vž...
Znam...žalosno...
Tak misliti o mjestu u kojem sam rođena...
Al dom je tamo di je srce...
A moje je srce daleko, daleko...
Cellophane flowers of yellow and green,
Towering over your head.
Look for the girl with the sun in her eyes,
And she's gone.
Etga...
Inače sam ok...
Uspjela sam zaboravit neke stvari...
Ponekad stvarno trebaš neke stvari pretvoriti u prošlost...da spasiš budućnost...
Neznam dal ste shvatili...al ja shvaćam...
Neke su stvari postale prošlost...i ne žalim zbog toga...
Uživajte u školiciii...
Ljubim sve moje ljubljene...
Ahjoj...potreba...za postom...
Tako je trenutno jadan osjećaj u meni.
S jedne strane sam ljuta. S druge sam sretna. I tužna. I živčana. I s najveće strane se samo hoću negdje pokupit i biti sama i razmislit o nekim stvarima. Samo nestati. Samo to.
Opet sam počela pisati pjesme.
Ali ne vjerujem da budete ih čitali na blogu.
To su pjesme za mene.
Način na koji se mogu ispucati.
Jednostavno jedva čekam da dođu moje purgerice.
Da mogu izlazit svaku sekundu.
Možda mi se danas ide van. Ali ne namjeravam nekog nazvat. Ne zato jer me neko nervira ili neš na tu foru. Jednostavno ne mislim ljudima pokvarit dan.
Gadi mi se kolko su neki ljudi BEZOSJEĆAJNI!
Kolko nemaju razumjevanja. Kolko ne gledaju svoja posla.
Pokušavam se odreći nekih ljudi.
Pokušavam promjenit jedan dio sebe.
Jedan dio u kojem sam bila naivna glupača i probala voljeti svakoga.
Pokušavam zaboraviti ljude koji su bili tolko bezobrazni da je čak i meni dosta. Da. Čak i meni.
Nije ni čudno kad ti ljudi koje trebaš okrenu leđa.
Bila sam i jesam i BUDEM osoba puna razumjevanja. I vjere. I ljubavi.
Ali ponekad su i meni živci na rubu.
Ponekad i ja moram odlučiti neke stvari koje ne sliče na mene.
Ali jednostavno mi pukne.
Plačem za svaku sitnicu koja me podsjeti na...nešto.
Bilo koju stvar zbog koje sam bila povrijeđena.
Gledam seriju Tree hill.
Baš nemogu da ju ne gledam.
Postala je dio mog dana. Svakog.
Žao mi je jer sam propustila one neke epizode kad me Domi nagovarala da ju gledam.
Rekla je da je serije posebna.
I stvarno je.
Serija me ispunjava.
Aaaah. Kako ju volim.
Ubuduće slušam Domi. Uvijek.
Pokušavam biti vesela i sretna bez obzira na neke stvari. I mislim da mi uspjeva.
Došo mi je poni s popravka
Uuuj kako mi je falio!
Doduše još ga nisam provozala.
Pretrpan raspored.
U subotu je mojoj najdražoj sestrični rođendan pa ima da joj svi čestitate. Imate ju u linkovima.
Ako ne napišem post u subotu...Onda unaprijed SRETNA ROĐENDAN LJUBAVI!!
Zdravlja, sreće i to sve kak ide, znaš već.
I najvažnije...
Da ono kaj si napisala na mom stolu stvarno bude 4ever.
Ubila bi se da nemam nekog kakva si ti.
Volim teeeeee
I to je to uglavnom...
Razveselit ću se ja do 30....
Ako zbog nikog drugog, onda zbog njih...zaslužuju!
Poljupci: mojim curama iz vž i zg, mami, tati i sestri. I baki i dedi. Svima koji mi nikad nisu okrenuli leđa.
Trenutno nemam volje za NIŠ!
Glaaava me jaako boli...Trebali su mi danas osloboditi moj jadan prst ali NISU
. Tek za tjedan dana.
Onda sam se uspjela prije par minuta posvađati sa starcima i dobiti zabranu da idem van sutra, oh, super, jedva dočekam dan da mogu HODATI a kud onda ići van i NEMOGU jer se nisam skinula s kompa kad mi je majka rekla da se skinem, ustvari, kao nije zbog toga, nego zbog toga jer sam se poslje zderala na nju, al ustvari vam nije ni zbog toga nego iskreno ja mislim da je ona opet živčana bez razloga. Eto tolko da znate.
Uf.
Inače... Sam dobila štafetu...
Pa ajde da ju napišem... Možda se ispucam.
*******************************************************
SAVRŠEN DAN
Hm... Ustvari se sjećam jednog dana koji je počeo i završio savršeno. Imala sam nekih 8god i išla sam u Zg sa mamom, Emom i Eminom mamom. Girl power! (Wow, smisao za humor!). I uglavnom smo išle u kino i na neke vlakiće i bilo mi je stvarno nenormalno savršeno. Navečer sam mami rekla da mi je to bio najbolji dan u životu. Djeca su zadovoljna malim stvarima...
ŠTO TE NA LJUDIMA NAJVISE PRIVUCE?
Definitivno oči... Prvo ih pogledam... U njima vidim čovjeka... Uvijek gledam u oči. I osmjeh... Mislim... Ko ne voli preslatki, iskreni osmjeh...?
KOJE TE STVARI ZIVCIRAJU ILI SMETAJU KOD LJUDI?
Uglavnom toleriram jako puno stvari... Al ne podnosim kad me neko odmjeri kad me upozna... Umjesto da mi se nasmije, neki ljudi znaju spustit pogled sve do nožnog prsta (AAAArgh...nožni prst
) i onda natrag vrate pogled u oči. To je taaako antipatično i iritantno.
DA MORATE BIRATI,BISTE LI ODABRALI ULOGU COVJEKA KOJI IMA NOVAC I KARIJERU,A NEMA VOLJENU OSOBU PORED SEBE,ILI ULOGU COVJEKA KOJI NE ZIVI U OBILJU NOVCA,ALI PORED SEBE IMA VOLJENU OSOBU ?!
Ajme pitanja. Mislim stvarno. I to još MENE pitate tak nešt. Joj, joj. Trebam odgovatari? Mislim da ne.
KOLIKO JE SATI?
21:43. Evo, sad se promjenilo na 21:44.
KOJE JE IME UPISANO U TVOM RODNOM LISTU?
Hana..... ?
NADIMAK?
Uh, uh. Ima ih. Oni u obitelji se isfuravaju sa Hanica, Hanuška itd itd. Onda me neki zovu Cveta, neki Bobek, neki Hipi... Ovisi kak kod koje osobe.
KOLKO CE SVJECICA OVE GODINE BITI NA TVOJOJ RODENDANSKOJ TORTI?
Ove godine je bilo... U prvom mjesecu... Ustvari nisam imala tortu...Nego pizzu... Al bilo bi ih 13.
KOJEG DATUMA TI JE RODENDAN?
23.1.
KOJA TI JE OMILJENA ZIVOTINJA?
Krava. Weee. Jako volim krave.
BOJA OCIJU?
Maslinasta.
BOJA KOSE?
Smeđa... Neka crvenkasto-smeđa.
IMAS NEGDE U TJELU PIERCING?
Ne. Smujc, smujc. Ja bi u nooos... To mi je sweet. A dobro. Još samo godinu dana.
IMAS NESTO ISTETOVIRANO NA SEBI?
Noup.
DALI TVOJ AUTO IMA 2 IL 4 VRATA?
Ja vam nemam auto, al starci imaju. 4 vrata.
KOJE SU TI BOJE CARAPE?
A taman sam si poboljšala raspoloženje. NEMAM trenutno čarape, jer NISAM U MOGUČNOSTI imati čarape, jer nemogu NAVUČI čarape zbog PRSTA!
IMAS SRETAN BROJ?
Noup.
GDJE BI VOLJELA OTPUTOVATI?
Indijaaaa... Indija. To mi je prvo na popisu. I na Karibeeee... Karibe. Mmmm. Lagune. Drugo na popisu. I na Jamaicuuuuu...Jamaicu. Treće na popisu. Treba dati razlog?
KOJI TI JE OMILJEN FILM?
Jaaaako jako volim 'School of rock'. Obožaaavam! Predobar je film. Jack Black mi je spalionica. I volim 'Plavu lagunu'. I volim 'Hair'. Sve volim.
SUPER MJESTO ZA ODMOR?
Pa...Trenutno se odmaram vani na mom dvorištu uz ptičice i cvjetiće i mp4... Volim se i na moru na plaži izvalit uz mp4... Ma važno da sam u prirodi. I da svjetli sunčeko.
KOJE TI JE OMILJENO JELO?
Lazenje!! Lazanje volim!
I...I banane volim!Jaaako! Juj, znate kak moja mama dobar kolač od banana radi... samo za mene!
DAL NEKI DAN U TJEDNU POSEBNO VOLIS?
Volim petak koji nagovješta subotu, i volim subotu jer je to subota!
KAJ OD PJESMA U ZADNJE VREME SLUSAS?
Uobičajeno... Jimi Hendrix... Baetlesi... Janis Joplin... Onda neke pjesmice koje sam skinula... I takooo...
KOJU PASTU ZA ZUBE KORISTIS?
Uf. Ne pamtim kaj kupim. Zgrabim prvu na polici. Mislim da je aquafresh.
OMILJANI RESTORAN?
Dobar, Stari orah. Puno smo mi rođendana u njemu prošli... Puno bljuvotina... Puno fiiinih papanja... I sokova od brusnice...
OMILJENI CVJET?
Juuuj... Ma sve volim! Suncokret mi je najdraži!! Jeeeiii! Uj kak ga volim!
OMILJENI SPORT?
Suuurfanjeee!! Na mooru... Na suuuncuuu... Mmmmmmm...
I ples jako volim. Baš me ispunjava...
KOJI FAST-FOOD RESTORAN NAJVISE VOLIS?
Hm, ne postoji taj. Ne hodam baš u fest fud restorane. Smrdi po mesu.
KOJE TI JE OMILJENO PICE?
Limunada. I to ona najkiselija. Odma ne razbudi.
KOJE TI JE BOJE SPAVACA SOBA?
Plava. Još od faze kad mi je plava bila naj boja. Al mi se ne sviđa. Budem ja to prefarbala.
KOLKO SI PUT POLAGALA VOZACKI ISPIT?
Hm, hm... To se više ne broji...
KAK SI IZGLEDALA S 10 GODINA?
Mislim da sam imala neku sik frizuru i zube koji su stršali prema van.
OD KOGA SI DOBILA ZADNJI MAIL?
Buu. Neznam. Niko mi u zadnje vrijeme ne šalje mailove.
U KOJEM DUCANU BI HTELA IMATI KREDITNU KARTICU S POPUSTOM OD 75 % ?
U Indijskom! Juuj. Pokupovala bi sve hipi hlače i šoseve i sve. Inače ne volim dućane. Samo indijski.
KAJ RADIS KAD TI JE DOSADNO?
Il sam na kompu, il idem van, il čitam il slušam mp4.
KAKO REAGIRAS NA LJUDE (SITUACIJE)?
Ovisi koji čovjek u kojoj situaciji ili koja situacija s kojim ljudom.
KOJI OD TVOJIH PRJATELJA ZIVI NAJDALJE U KILOMETRIMA?
Ma ima ih puno poznanika... Ali baš frendovi su mi tu doma. I imam par njih koje volim i koji su u Zagrebu.
KAJ JE TRENUTNO NAJBOLJE U TVOM ZIVOTU?
Vidiš. Teško pitanje. Najbolje. Pa... Imam super prijatelje, super starce (ajd dobro, super su oni), ok život............ I tako.
U KOJE VREME IDES NA SPAVANJE?
Hm hm. Uglavnom ne gledam na sat. Kad mi se spava, idem!
STO MISLIS KO CE TI PRVI ODGOVORIT NA OVAJ MAIL?
Pa neznam dal je bio, ali trenutno ovo nije mail. Koji mail?! Ajoj.
KAJ MISLIS...KO UOPCE NECE?
Joj, joj. Ko zna kroz kaj su sve ova jadna pitanja prošla.
KOLKO JE SATI?
22:17. Gooooodiiine...Proooolaaaze.... To vam je inače stvar od Parnog valjka.
VANILIJA ILI COKOLADA?
Uhjuj. Mislim. Čokolada!
LJETO ILI ZIMA?
Proljeće!! Ok, ljeto.
TOPLO ILI HLADNO?
Ja sam za toplo. Ugodnije mi je kad se preznojavam nego kad drhtim od zime.
CRNO ILI ROZO?
Narančasto! Ne volim baš crno, a, ono, rozo....?
NARODNJACI ILI METAL?
Rock! Ok... Kak god baš ne volim metal, nije ga teško izabrati kad su pokraj narodnjaci...
MOTOR ILI AUTO?
Bicikl! Ok. Motor.
NAJDRAZA BOJA?
Narančasta, smeđa i maslinasta. te tri su mi fejvorit. A volim i zelenu, volim ja i ljubičastu...
KAKVE LJUDE VOLIS?
One koji su iskreni, oni koji me nasmijavaju, one koji imaju neki cilj, one koji su dobri i spremni pomoći, oni s kojima mogu pričati i...volim i one koji su mi slični. Bar malo. Po nečem.
KAJ MISLIS O PETKU 13om?
Mah... Neznam... Dan ko i svaki drugi...
DAL SI PRAZNOVJERAN?
Hm, hm... ovisi...
********************************************************
Et gaaa...!
Uj, ljudi. Ja sam bolje.
Čim ne razmišljam o onome kaj čini da sam loše.
Ne budem više.
Don't worry, be happy!
Zahvaljujem Zvončici koja mi je ovom štafetom poboljšala raspoloženje,, ljubim.....sve koje volim!
To je sve za danas...
Ste ikada u životu svome pili čaj koji se pije s mljekom?
E pa ja ga sad pijem. From America.
Uglavnom...
Ja baš neznam koji je razlog da svaki drugi dan pišem posteve...
Pogotovo ako neznam o čemu pisati...Ko na primjer sad...
Ma dosadno mi je do boli!
Išla sam moj jadan prstić operirat...
I dođem ja u bolnicu...Ono...Nekog krvavog čovjeka furaju na onom krevetu na kotačekima (ja bi takav da mogu spavat na dvorištu!)...
I on neš bunca...Onak jedva diše...Brrr...Sva sam se tresla...
Hm, bez uvrede svi koji imaju neke veze s bolnicama, ali...Nema šanse da bi ja tamo radila! Prvo zato jer bi se slomila svaki put kad bi došo neki jadan lik..Previše sam ja osjećajna za takav posao...
No, uglavnom...Kaj sam pričala...? Aha...Prst...
No, i...Došo gospon doktor... "ajmo mi to sredit..."
Pa...ajmo!
I dođem ja u tu sobu za operiranje...Nekak na s se to inače zove nemogu se sad sjetit.
I ja si mislim 'joj, pa to na s je neš gadnoga...sa svim onim nožavima...aaaaa!!"
A kad sam ušla unutra...
Svira radio, vani vidiš ptičice i sunčeko...
I ja fino legnem tam na onaj krevetić...
Onda me malo injekcija zabubala...al dobro...ostala sam živa...
I režu oni moja jadan prstić...mislim ne cijeli...da se razumijemo...nisam invalid! I ja fino niš ne osjećam...
I fino svira radio...
"Čujem nešto kao du ju vona dens...mislim da me pita dali sam za ples..."
Heh, ja se skoro tamo raspjevala... I rasplesala... Al onda sam se sjetila da nemogu pomaknut nogu
Al onda me poslje jaaaaaaaako bubalo... Hmmm...
Jaako....
Al sad sam super!!
Ustvari mi je poprilično dosadno jer nemogu van...Nemogu ništa obut...
Uf, i tak do petka! Aaaaaaaaaa
Ispraznila sam videoteku i sad me samo doma maze i paze...
Mama mi je složila kuruzu i kroasane...
Sisterica mi je nacrtala jednu lijepu slikicu sa pisom...
Rista me nosi od vrata do vrata...
Hm...
Kad će iduća operacija?
Ne, ne...Šalim se...
Ne bi opet...
Kak ono ide...Ona neka poslovica sa zdravljem...Nemogu se sjetit...No, uglavnom...Neš stila da je bolje biti zdrav, nego bolestan! Tek tolko da znate...
I tako...Onda mi budite zdravi i pametni...
Ljubim vas ol pipl!
Hm.
Ubija me onaj post od prije.
Nisam baš TAK očajna.
Bila sam sad vani.
Jooj, kak su mi neki ljudi falili... Ove moje budale... Cure moje...
Zaključili smo da mi je lijepi novi pis
Lijepo je opet se vratiti
I pričala sam s mojoj Zvončicom...
Hm.
Primjetile smo da se dosta ljudi promjenilo. Neki na bolje, neki na gore.
Na primjer, Tkalec. Ja mislim da je bolji nego prije. Neznam. Imam takav filing. Uglavnom, sve pohvale...
A sad... Na gore... Ma nebi rekla ime... ali čudno je... Kad se s nekim ne vidiš par dana i već je drugačiji...
Ostala sam u šoku... Čudno. Preko noći više one stare osobe nego je neko tu koga ne poznajem.
Teško mi je prihvatiti da nema jedne osobe s kojom sam tolko stvari djelila. Tolko bila povezana.
Otiđem doma i dođe sutra. Ujutro se pozdravimo ko da je sve ko jučer. Ali nije. Ljubavi...ja znam da nije.
I nema potrebe lagati sebi i drugima. Stvarno nema potrebe.
Hm.
Tak je teško kad znaš da je jedna takva osoba otišla. Nadam se ne zauvijek. Ja sam optimist
Hm.
I onda mislim... Ovi neki ljudi... s kojima sam sad dobra. Znam da ne budem zauvijek izlazila s njima. Ne s nekima.
I onda se pitam...
Kad bude to izgledalo...
Kad prođu godine... dvije, tri...
I mi se stretnemo na cesti. Dali bude on ili ona isti?
Dal bude se smijao stvarima kojima se danas smije?
Dal budem se ja smijala stvarima koje su mi danas smješne?
Kolko budem se promjenila?
Iskreno... Posložila sam neke stvari sama sa sobom.
Još ih puno trebam promjeniti.
Ali... Ustvari kad pogledam unatrag... Ustvari sam dosta jaka... Zbog kolko sam se stvari mogla promjeniti... Kolko me stvari moglo promjeniti... Ali nije.
Jednostavno sam sretna jer imam svoj stav i ostajem na njemu...
Za razliku od nekih...........
I ne pokušavam biti neko drugi zbog nekog lika ili nekog društva u koje oču upast...
Ja sam ja... Ko me prihvača takvu...super... Ko ne...ono...opet super...
Ahjoj.
Ostavimo moju dubokoumnost.
Eheh. Imam osjećaj da bude druga godina na moru bolja.
Više društva, više zabave.
Živi bili pa vidjeli.
*Fileta*...
Joj.
Lijepo se opet nasmijati starim budalama.
Još mi je faca ukočena od smijanja.
Nema toga kaj mi može biti da me oni ne nasmiju.
Fala im puno...
Joj, kaj sam dosadna s tim smajlijima
Uglavnom.
Evo pozdrava:
Doni, Dini koja uživa u Švedskoj, Tiki, Tei, Domici koja mi jako fali, Martini koja mi također fali, onda naravno Tkaleca, Rotha, Pifu koji uživa u moru (joj jesam naporna sa smajlijima), cijelu rulju iz DND-a, onda Emu koja užžžžživa sama na mooooru dak sam ja tu s drugovima...blago joj se..., Moniku i narvno sve koje sam zaboravila...
E oprostite mi kaj opet pišem jedan od mojih dosadnih posteva...
Dosadno mi jee....
Ono, subota a ja nemam s kim van.
Vratila se s mora sva željna društva, a tu...ono. Još gore.
No dobro. Pretjerujem.
U zadnje vrijeme jako pretjerujem.
A ovak i onak mi se neda van. Valjda.
Tako se jadno osjećam. Retardirano. Glupo.
Tak bi se htjela zabaviti još dok su praznici... A neda mi se. Mislim da. Ali nema društva.
Ujutro sam si kupila još jedan pis za oko vrata. Pis u sunčeku. Baš ko stvoreno za mene.
I sad ga nemam kome pokazati.
Ma idem baki. Bude ona rekla da je ljepi.
OBožeoBožeoBožeoBožeoBože.
Očajna sam.
Subota, trebala bi se začes početi spremati za van, a ja idem baki.
E ne.
Idem si u videoteku posuditi neki film.
E onaj "Hair". O hipijima.
"Dis is the age of akverjus, age of aquarius..."
Spaljeni je film.
mmm..njam njam. Zgooodan jeee.....
Uf.
Teško je meni u životu.
a vama još teže kad me morate slušati.
I još ta dosadna kiša.
I još ona operacija prsta kaj trebam ići.
Mislim, nije to velika operacija.
Joj, taj dosadan prst.
Nisam mogla starke obuti jer me jaaaaako bubalo.
Dizastr.
Kaj budem sad van u japankama hodala?!?!
E nebudem.
OBožeoBožeoBože.
Tak sam nekako...prezna. Bu.
Nemam ništa šta me ispunjavaa...
Poni mi se pokvario. Otišla felga.
Starke nemogu obuti.
Pis nemam kome pokazati.
Nemam s kim otići van.
E, imam muziku.
Hm.
Da.
Idem nekud. Baki. Il po film.
Kiling mi softli vith diiiiis song.....
Kiling mi softliiiii...
E, ja NISAM NORMALNAAAAA!!!!!!!!!!!!
Khm.
Evo vratila se ja s mora.
Khm, ponavljam.
Uf kak je čudno opet pisat post. Tipkat po tipkovnici. Skoro sam zaboravila kak se pali komp.
I sad kak je bilo.
Ah.
Sad bi ja trebala kao pisat o tome kak mi je bilo zabavno, o komadima i bla bla bla.
Mda. Meni nije bilo ni približno tak.
No, ok. Pretjerala sam.
Bilo mi je približno tak.
Sva sreća da je Ema bila s menom. Sva sreća.
Inače bi....... A neznam kaj bi.
Vidite da sam poludela od dosade.
Jer je Ema otišla u jednom razdoblju u Portugal.
I ja sam 2 tjedna i 2 dana bila potpuno SAMA!
Mislim ako se ne računaju starci, sestra i jedna luda mamina frendica.
Sama.
U jednom sam se trenutku pitala kak bude izgledalo ponovno pričati s nekim osim o tome kaj budem jela za doručak i slično.
Neznam. Nekak se nisam tamo mogla s nikim skompati.
Neznam kaj mi je bilo.
Inače se lako sprijateljim s ljudima.
Neznam kaj mi je bilo.
Neznam kaj mi je sad.
Aghmdwa.
Oču društvo!
Idem danas van. E idem.
E idem imati društvo!!
Čudno je to.
Kad skužiš kolko ti društvo znači.
I onda kad sam vidla neke na plaži kak sviraju i pjevaju Fridu... E onda sam se sjetila maturalca i ljudi i društva i sve.
Ajd dobro.
Pretjerala sam.
Bilo mi je OK. Baš OK.
Išle samo u Zadar Ema i ja, pa smo malo kupovale, pa smo imale nočno kupanje, pa smo se smijale nekim ludim ljudima koji btw nisu niš puno luđi od mene, al ok, pa smo plivale i kupale se, sunčale, pa smo išle van i papale sladoleda...
No, vidite da nije bilo tak strašno.
Bilo je baš OK.
E onda kad je došo jedan mladi crnac na trajekt kad smo se vračale iz Zadara.... Mmmm... Mljac mljac.
Mislim, nije bio zgodan, al je bio crnac!
Onda nas je gađao s nekim papirićima.
Luđak.
Zadnju večer neću spominjati. Ne želim.
A na početku smo bile same u jednoj sobici kod jednog stričeka Borisa.
I bilo je PRELUDO!
Bilo je puno kukaca i onda ih je Ema sve morala ubiti jer ja ne ubijam nikakve životinje. I ja sam joj rekla da ne, al ona da.
No, evo. Bilo je dobro. Super. Dobro.
A neznam, no!
Evo vam slikica pa sami procjenite.....
OBožeoBožeoBožeoBožeoBože. Ja nisam normalna.
Idem van da mi se vrati mozak.
Šaljem vam pusu. Veliku.
I nadam se da bude idući post normalniji.
I've felt the power of forgiveness
I know that life can let you down
I'm not blind
No, I don't need a witness
To tell me there's angels all around
Neki dan sam bila kod Dnd-a. I dojurim ja tamo na bicikleku.
I vele meni ljubafi da sam danas posebno lijepa... Da posebno zračim...
A sve se događa s razlogom...
A razlog... Neznam. Heh
Pogledam u nebo... I naježim se.
Slušam pjesmice... I počnem vrištati i skakati po krevetu.
Pogotovo na onu od Tarzana... Mmm. Kako volim Tarzana. Ljubomorna sam na njega. Kolko bi toga dala sam odrasla u džunglu... Sa prirodom... Daleko od ovih smrdljivih auti i ovog svijeta... Hm. Makar baš ne vidim razliku između majmuna i mene. Trabate vi vidjet kolko sam ja banana u stnju pojesti. Majmunica jedna.
Son of man, look to the sky
Lift your spirit, set it free
Some day youll walk tall with pride
Son of man, a man in time youll be
Hm. Čudo to ljeto utječe na mene.
Samo se smijem, smijem i smiijem... Ali ne zato jer mi je smiješno. Samo sam sretna. Bez razloga.
Za svaku sitnicu mi dođe da vrištim. Ali ne od užasa. Nego... Višak energije. Valjda.
Ja vam nemogu opisati tu ispunjenost koju osjećam...aah. svaku sekundu se smijem. Za svaku sitnicu. Luđakinja.
To je neka vrsta moje žute minute. Samo malo gora verzija. Ko da sam uz žutu minutu popila 10 Red bulla!
I tolko sam pjesmi skinula koje su me napunile energijom...
Samo pjevam, pjevam, skačem, vrištim, smijem se...
Več me to zabrinjava. Sam ja normalna? Bojim se da je itko u stanju odgovoriti.
Jedna pjesma... Riječi od nje... Aah.
Tolko snage... Tolko mi nade daje. Tolko podrške. Tolko snage da idem dalje bez obzira na sve. Tolko snage da nikad, nikad u životu ne stanem. Ima još puno, puno, puno toga do cilja... Ali cilj postoji. I više me nitko ne može spriječiti. Velim vam. Pjesma je učinila svoje.
I still got lessons to be learned
There's a choice at every turn
Someone out there cleared a path
And there's no turnin back
And all my life I've learned to
Just take it day by day
I'm not there yet
But I know I'm on my way
Veliki, veliki, veliki poljubac svima koje volim. Posebno Emici.
Ja sam super....
Super super super....
Shot at 2007-07-06
Išla ja na pičence sa Mončicom...
I furam se ja na mom starom novom poniju... Onak škripi, ljudi se okreću... I odjedamput se pedale počnu vrteti same od sebe... I vide moje oči-pao lanac... I ide meni Mončica to popraviti. Sad će ona. I gleda gleda, pa onda primi lanac u ruke i onda opet gleda... sva sreća da su tamo bili dobri mladići pa su oni to sredili... Ko zna di bi moja ljubaf bila sad da ga je majstorica probala sredit...
I tako mi sjedimo na kafi, pričamo...
Baš mi je bilo sjajno...
I na kraju mi zaključimo da imamo puno toga zajedničkoga...
I ja joj velim da bude prva pročitala! Prva! Znat će ona.
Jučer sam ustvari saznala jednu groznu stvar... Bilam sam u šoku. I onak sam drhtala i plakala i to sve... Katastrofa...
Ali dogovorile smo se... Obečala je... Ali ja svejedno nisam mogla zaspati.
I ležim ja u krevetu...
Razmišljam...
O svemu...
Ovom svijetu...
Ljudima...
Shvatila sam da puno stvari moram promjeniti... Oko sebe...
Moram malo neke ljude staviti sa strane... Malo smanjiti tu svoju ljubaf... Makar bude to malo teže... Ja da malo smanjim ljubavi prema bilo kome? Ma možete me izvrjeđati, baciti u depru... Ali da prestanem voljeti... Malo puno teže.
Ali potrudit ću se.....
Shot at 2007-07-06
Sve polako ide kamo treba... Polako. Još se puno stvari treba dogoditi. Još puno stvari moram sama sa sobom srediti. Ali ovo sad je trenutno super.
Furam se na poniju, slušam neke dobre pjesmice... Gledam ptičice kak lete... Pijem frape... Mmmm kak je dobar! Trebate probati...
Još se samo trebam baciti u moore.... mmmm... jedva čekam.
I to bi vam bile sve nove novosti...
Ljubim sve koje poznam i vas u studiju i režiji!
Znam, znam…
Nije dugo bilo posta…
Ali kad nisam imala vremena… Stvarno.
Pretrpan raspored.
Ležim na travi, slušalice u ušima, pijem frape i upijam sunce…
Pa sad ti među to sve uguraj i pisanje novog posta!
Bila sam na Braču i u Zagrebu…
Mogla bi puno toga napisati, ali već se puno stvari izdogađalo poslije, tak da budem samo rekla da je na Braču bilo preeeeeeeedobro. I više od toga. Pa kak bi drugačije moglo biti kad je s menom bila moja Domi?
A u Zg… E, tam je bilo preeeeeeeedobro. I više od toga. Pa kak bi drugačije moglo biti kad su s menom bile moje najdraže pirgerice? I naravno, ŠMINKER i ostali purgeri…
Inače sam jako ljuta na mog očeta… Stvarno zna nekad pretjerati. Tak da sam se pošteno izderala na njega.
I ništa nije reko, jer zna da sam u pravu.
Ali sve mi je to prošlo kad sam pročitala jedan komentar. Od moje Martine.
Svi znate kolko ju volim tak da neću opet o tome.
Samo budem rekla da je osoba koju, i da ju od ovog trenutka više ne vidim i ne čujem, nikad ne budem zaboravila. Ni u ovom, ni u iduća 4 života.
Jer je jedna od rijetkih osoba koja vjeruje u mene.
You may say I'm a dreamer
But I'm not the only one
I hope someday you'll join us
And the world will be as one
Hvala.
Puno hvala.
I sve nestane kad probaš pogledati bolju stranu života…
Kad vidiš kolko se neki ljudi trude. Da pomognu drugima. Da okrenu sve na bolje.
I onda kad pogledam kolko mi je ljudi reklo da sam prekrasna i dobra osoba...
Pa kaj to nije razlog za sreću?
Nije razlog za sreću kaj mi sad svjetli sunčeko?
Kaj imam tolko ljudi koji vjeruju u mene… Tolko ljudi koji me vole? I tolko ljudi koje ja volim najviše na svijetu?
Imagine there's no heaven
It's easy if you try
No hell below us
Above us only sky
Imagine all the people
Living for today...
Imagine all the people
Living life in peace...
Ima nekih stvari koje me trenutno jako živciraju…
Ali onaj me komentar u isto vrijeme rasplakao i nasmijao…
Možda nije posebniji od nekih komentara koje sam prije dobila, ali…
Ali danas sam malo još blesavija nego inače.
Malo više sretnija bez razloga!
Sve se više smijem i plačem u isto vrijeme…
Ah.
Čudna sam vam ja.
Jako.
Pa onda… Uživajte u praznicima…
Moje najdraže purgerice u Splitu…
Ljubim: Domi (o, ver o ver, ken maj bejbi biiiin??)
Martinu
Sve purgerice, purgere koje poznam…
Moje varaždinske ljepotice i gamad…
Mamu, tatu, sestru, baku, dedu, tetu, stričeka.
I da ne zaboravim pozdraviti: Petrolejku, Konja, Ljevaka, Zokija, i Đomlu i Mileta sa najljepše uvale na Braču.
Dal vam je ikad došo feeling da su vam i glava i srce puni?
Da više nema mjesta ni za razmišljanje ni za osjećaje?
Ne znam više kaj da mislim.
Kome da vjerujem, koga da volim, kome mogu reći istinu, ko mi je pravi prijatelj, a ko ne…
Ne znam više kaj da osjećam.
Stajati između dvoje ljudi.
Dvoje ljudi koji se mrze.
A voliš prvog, voliš drugom.
Vjeruješ prvom, vjeruješ drugom.
Dogodile su se mali nevažni nesporazumi.
Ok, veliki nevažni nesporazumi.
Ako igramo na iskreno, veliki važni nesporazumi.
I u jednom trenutku… Samo jednom…
Nisam više znala… Ništa…
Tolko ljudi, tolko priča, tolko laži, tolko osjećaja…
Previše. Previše za jedno malo naivno izgubljeno biće poput mene.
Na početku sam mislila da mi je jedan dječak otvorio oči.
I sva sreća kaj sam takva kakva jesam. Nikad ne optužujem i okrivljujem ljude bez i njihovog mišljenje i njihove strane.
Jedna se osoba jako promijenila. Tolko jako da sam skoro i progutala tu priču.
Ali priča je bila poluiskrena. Polu. Znači nije bila laž, ali nije bila ni istina. Da se razumijemo.
Isprintano je pola toga kaj je bilo.
I ne krivim ni dječaka ni djevojčicu.
Ne krivim nikoga.
Jako mi je žao kaj je sve tak ispalo.
Naravno.
A najviše mi je žao kaj volim obje osobe.
Jer jedna me voli najviše.
A druga me ne podnosi.
Pljuje po meni.
Ne podnosi me.
Al kad treba izvući guzicu, onda mi je prijatelj 7 godina.
Btw, niko niš nije govorio protiv njega.
I je mi on prijatelj. I volim ga ko prijatelja.
Ali on ne voli mene.
I zašt se ja onda vežem za takve osobe?
Zašt im po stoti put postavljam jedno te isto pitanje?
Zašt im vjerujem jednako ko i osobama koje me stvarno vole?
Zašt ih VOLIM??
Zato jer volim. Volim sve koje vidim pred nosom.
Jer sam jedno zbunjeno, naivno biće izgubljeno u vremenu i prostoru.
Jer sam tolko puna ljubavi da ju dijelim svima.
Razočarana sam nekim stvarima na sebi.
Kak bi rekla Ela… To je moja mana i vrlina.
I stvarno više ne znam kak se zovem.
Ovo sam sve napisala bez ikakvog reda, jer je to sve baš tak i u mojoj glavi.
Tolko pitanja bez odgovora…
Tolko ljubavi za mržnju…
Jedino kaj znam da sve osobe koje sam voljela i dalje volim.
I čekam da mi dođe malo dobrih dana.
Da i ja malo ove upitnike u glavi pretvorim u smajliće.
Ko čeka, dočeka.
kako dugo će postojati
kako dugo će nestajati
želje, potrebe, osjećaji
koji koče i pokreću
tebe, mene sve to vrijeme
srca tvrda k'o kamenje
da mogu ti reći
pokazat put ka sreći
samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami
I da zahvalim mojim curama koje su bile uz mene…
Hvala za moje anđele…
Evo vam neš kaj budu svi skužili u ovom zbunjola postu.
Evo abecede koju pišem po drugi put.
Prosljeđujem ju svima koji ju imaju želje i volje pisati.
A- Avantura. Ja sam ogroman avanturist… Adrenalina imam na bacanje…
B- Bob Marley. Osoba koja bi trebala ostati u pamćenju dok svijet postoji… Prekrasan… U svakom pogledu…
Banana. Mmmmm… Osim kaj je najbolje voće, podsjeća me na jedno mjesto…
Bicikl. Osim kaj mi je zadnji spas kad kasnim u školu (znači svaki dan), jedna spravica na kojoj sam slobodnaaa…
Beatlesi. Heh, kad je u pitanju moj mp4, onda je Dina alergična na njih… „Joj, opet ono područje Beatlesa“…
C- Cvijeeeće. Cvijeće, cvijeće i cvijeće. Ono kaj moje oči i nos traže…
Cveta. Moj nadimak… Teško za skužit zašto…
Cilj. Svako ima neki… I kak god nemoguć izgledao, ne smijemo odustati od njega…
Crnci. Zgodno, zgodno, zgodno i zgodno.
D- Domy. Moja sestra, najbolja prijateljica i sestrična. Osoba koja je dio mene… Puuuno ju volim…
Dona. Moja zvončica… Najvedrija cura koju poznam… Moja velika sreća… I moja buduća cimerica u Nigdjezemskoj.
Dina. Isto moja ljubaf… Moja maza… Zlato moje…
Divljina. Obožaaavam divljinu. Da mogu bi se maknula od auti… Televizora… Samo u neku šumicu… Sa suncem, cvijećem i srećom…
Delfini. Kad bi mogla, bila bi delfin… Jurila bi po moru… I onda kad onak skoči… Aaaahjoooj…
E- Ella. Jedna osoba koju poznam godinu dana i cijeli moj život… Cvetek moj…
Ema. Moja drugarica… Sa kojom se znam od vrtića… I tih 8 godina smo si super… Idemo skupa na more… Puno ju volim…
F- Flora. Prekrasno ime… Ako će postojati, ime moje buduće cvjetne kćeri…
Fotić. Odkad sam ga dobila, jedino ga mp4 nadmašuje… Već ljude živciram sa mojim slikanjem… Al kaj ja mogu… Takva sam…
G- Gorice. Mjesto na kojem sam odrasla… Mjesto na kojem sam provela najljepše trenutke sa mojom Domi i mjesto na kojem sam razvila ljubav prema prirodi…
Glazba. Sve se češće pitam da li bi bila u stanju preživjeti bez nje…
Gluma. Moje zanimanje iz snova… I vjerujem… Ne zanima me kaj drugi misle… Ja vjerujem, a vjera je najvažnija…
H- Hiiipijiii… Da vidimo. Odličan stil oblačenja, odlična glazba, odličan stav… Ma obožavam ih…
I- Indija. Zemlja mojih snova… Jedva čekam kad odem tamo…
J- Janis Joplin. Carica… Najbolja hipačica, najbolji glas na zemlji…
Jimi Hendrix. Car… Zgodan, suuper pjesme, super glas, najbolji gitarist… Zgooodan…..
John Lennon- Osim kaj bi dao miru šansu, oboooožavam njegove cvikseee… Prespaljene su…
Jedinstvenost. Mislim da je svaki čovjek jedinstven, i da se ni zbog koga ni zbog čega ne treba mijenjati… Nikad…
Jutro. Obožavam ga. Svako mi je jutro na neki način novi početak. Novi dan, novo raspoloženje… Najbolje raspoloženje kad me probudi sunce ili tatina gitara…
K- Krava. Najbolja životinja… Baš mi je želja jahati ju…
Krila. I bealive I can fly… I bealive I can touch the sky… Hm, da bar.
L- Laguna. Moje mjesto…
Livada. Moja livada u goricama… Sloboda… I osmjeh…
Lara. Moje derište od sestre… Al ju puuuno volim… Sunce moje…
Last goodbye. Najljepša pjesma… Najbolja… Obožavam ju…
LJ- Ljubav… Give me love, and you'll give me everything…
M- Mama. Moja najbolja prijateljica… Mogu s njom pričati o čemu god hoću… Ljubav moja…
Mir. Ja ga mogu imati u goricama ili u mojoj sobi… Kad bi na svijetu bio mir… Svijet bi bio savršen….
Martina. Jedna osoba koju tako malo poznam, a tolko joj vjerujem i tolko ju volim… I puno mi fali.
Monika. Isto jedna osoba koju znam jako malo, a znam da je prekrasna osoba…
More. More, more… Ja sam vam na neki način Dalmatinka… Mogla bi ostati u moru zauvijek…
Mp4. Moja ljubaf… Kud ja, tud i on…
Maza. Ja sam mazaaa… Nepopravljiva. Samo bi se mazila i mazila…
N- Nigdjezemska. Jedna zemlja u koju odlazimo Dona i ja… Zemlja u kojoj nikad nećemo odrasti…
Nebo. Ja bi u nebo… Mislim, ne u onom smislu da umrem. Ne tak. Samo bi malo skakala po oblacima…
O- Osmjeh. Ne osiromašuje onoga ko ga daje, a obogaćuje onoga ko ga prima.
Oči. Kroz njih vidim dušu čovjeka… Uvijek ih prvo gledam na ljudima.
P- Ples. Osjećam muziku… Plešem ko budala… Ali ne postoji osjećaj kojim bi mogla opisati moj feeling kad plešem… Obožavam ples…
Ptice. Ponekad bi bila ptičica… Da odletim… Daleko, daleko…
Plava laguna. Jedan film… Koji me veže za puuno stvari… Ma, nevažno…
Priroda. Moja priroda… Ja bi daleko od grada… Među cvijeće…
Padobranstvo. Aaaaaah… Bacila bi se… Letjela… To mi je jedan od snova. Makar jedanput. Samo da se bacim…
R- Rista. Moj rista je car. Dijete bio i dijete ostao…Rock i reggae. Dvije najbolje vrste glazbe… Obožavam ih i obožavat ću 4ever...
S- Snovi. Svako ih ima… I svakom se mogu ostvariti… Ako vjeruje…
Sunce. Aaaah… Moj izvor energije… Moja svjetlost u mraku… Moje sunce…
Sloboda. Jedan od, meni, najvažnijih osjećaja.
Slike. Ono kaj nas povezuje sa prošlosti… Ono kaj nas vraća u trenutke koje zajedno sa slikama možemo opet proživjeti…
Surfanje. To bude prva stvar koju budem se išla naučiti ako ikad dođem u morskije krajeve...
Š- Šećer. Mmmm… Obožavam slatko… Šećer, čokolade, bombone, sladolede… Mmmmm…
T- Tea. Jedno ljubljeno djevojče… Moj mali prdonja…
Tena. Također ljubljeno djevojče… Smehek…
Tuširanje. Nema mi boljeg filinga nego poslije tuširanja. Ozbiljno. Obožavam taj osjećaj svježine. Obavezno se istuširam svako jutro. Onda mi je dan odma bolji…
U- Ura. Kako bolesna riječ. Ura. Heh. Uglavnom,.. Vrijeme mi je žblju. Ja bi najradije da nema vremena… Da nema stalnog gledanja na sat da nekud ne zakasnim... A uglavnom zakasnim… Heh. Al imam ja način na koji zaustavim vrijeme….
V- Voda. Bilo koja vrsta vode… Potok, more, jezero… Dobivam tolku želju i potrebu da se bacim… Da zaronim, zaplivam.. Ahjoj.
Vegetarijanstvo. Ja sam vegetarijanka… Jer volim životinje… I ne mogu prihvatiti da jedem nešto kaj je jednom hodalo i gledalo i imalo osjećaje…
Z- Zvijezde. Kad gledam u zvijezde… Imam ogromnu dozu mira… I tako sam sretna, ispunjena… Obožavam zvijezde…
Ž- Žabe. Već sam to napisala, ali žabe me podsjećaju na jedno razdoblje u goricama… Moja Domi i ja smo lovile žabe po cijeloj šumi i obožavale smo ih… Žabe me podsjećaju na to savršeno razdoblje…
I da vas na kraju izljubim...
Dakle...
Dakle...
Odkud da počnem?!
Idemo od najkraćeg opisa: 
A sad malo poduže.
Ja bi rekla da mi je bilo zabavno, odlično, luuuuudo, nezaboravno, prekrasno, neopisivo, spaljeno, opićeno, s puuno smijeha, poneke suzice i razočaranja, iznenađenja, ludog provoda...
Ma znate kak to ide na maturalcima...
Sve i svašta...
Baš sve...
Prvi dan sam bila uuumorna...
A i svi su bili neš živčani od neispavanosti... Buuuu....
Tak da mi se taj dan nije baš... Sviđao...
Jedino je dobro bilo slikanje s ČAJNIZIMA!!!! Babekima i dedekima...
JEEEEEEEEEIIIIIII!!!
Veliki im pozdrav šaljem...
To je bila Donina i moja ideja... Alma ih je pitala "Ken vi get sam foto vit ju?" I onda smo se svi slikali...
Evo vam i jedna slikica sa rive…
A drugi dan...
Ošli mi na neku obližnju uvalicu... Koja je bila samo maaaaaaaalo dalje od mjesta na kojem smo bili. Maaalo.
Prekrasnu uvalicu... Mislim da tak neš prekrasno već dugo nisam vidjela....
I onda su se neki kupali...
Neki su se čak i naslađivali morskim plodovima… Točnije, NETKO!
Onda smo se zabavljali...
A onda...-
UPS!
Došla gospodična Đuka...
Heh.
Sranje kroza guuuusto granje.
I ok, malo špotancije sim tam...
I Tiki i ja se pokupile u sobu, kad ono...
Upadne ona nama u sobu.
"Ovako, sada vas zaključavam, uzimam ključ i puštam tek sutra..."
HAAAAAAAAAAAAAAAHAHAHHA.
I tako ostale Tiki i ja zaključane u sobi.
Meni je to bilo bash spaljeno, ja sam cjelo vrijeme krapavala od smijeha, a Tiki je radila neštro drugo, ne smijem napisati...
Ajoj.
Samo da znate da je rulji iznad nas, Tkalecu i Rothu i Pifi to bilo jako smiješno....
I taaaako...
I samo jedna rečenica...
šššššNESMEMOšš!!!
Onda treći dan... Drive po Cetini...
Bilo bi jaaako dosadno da nije bilo njih... Koga drugoga neg Tkaleca, Rota i te gamadi...
Ovo gore je Crka the car.
I počela je POLJEVAČINA!!!!
Svi mi bili mokri od Cetine do kože...
JEIIIIII.........
Ko ne bi poželio ovaj šupakkk???
Ljubaf i ja na odmaralištu poslije vožnje...
Kako smo mi dobra dječica… Mi volimo našu rasku… Do te mjere da se čak hoćemo slikati s njom!!!!
Onda četvrti dan...
Dubrovnik...
Puno slikanja... Puno prekuhavanja...
Evo vam malo znamenitosti Dubrovnika… Mda… Whatever… Ono ključno na slici su vam ove slatkyce…
I puno papanja lanč paketa.,...
Sjeli smo se negdi u prolazu na pod i... UDRI po lanč paketima...
Ljudi su nas gledali...
A siroti ovi,....
Al nedamo se mi... Sjedimo u najvećoj rupi u Dubrovniku... I žderemo ono, prvoklasnu hranu...
Onda je bil problem popišati se...
Hm.
Ipak, Dubrovnik je Dubrovnik...
Tu dve kune za pišanje... Je, pa nisam luda da platim šekret!!
Tu samo za goste... Kaj smo škrti...
Tam neka živčana ženska... 'A jestel nekog pitali? Vi lipo uđete, neide van to samo tako... EEEEE....'
Daj... Ajde...
I onda navečer...
Kako to obično biva, zadnje minute su najbolje...
More, zvijezde, gitara, rulja... I... Moj fotić...
Raj u Makarskoj...
Uživala sam...
Joooj... Kak bi se vratila u te minute...
Obožavam ih!!!
Ali ipak... Zna se koji su trenuci bili najbolji...
Najpuniji uzbuđenja, straha, tišine, ludovanja, smijeha, skrivanja, drhtanja, govorenja 'DAJ ŠUTIIIIIIIIII!!!!!!!!' 'NE, TI ŠUTIIIIIIIIII!!!!'
'PAZI, TU JE.......' 'KO TO KUCA?????'
'MA DAJTE SVIIIIIIIII U-Š-U-T-I-T-E!!!!!!!'
Ludnica... Velim vam...
A onda Tkalec...
Ma UBILA BI GA!!!
Dođe on... I pokuca.... Fino... Ležerno...
A mi...
Srce radi bim-bam-bam-bam-bam--- Sve drugo je manje važno...
Užas... Straha na bacanje...
Al baš je taj strah i uzbuđenje i drhtanje i lomljenje nogu i ruku i smijanje i p_____ ikaj ja znam sve ne,napravilo tu večer takvu kakva je bila...
PREEEEEEEEESPALJENU.......
ŕsamo dotični znaju……
Idemo se sad probati ne smijati.
Idemo sad svi šuteti.
Kaj je za nas nemoguće biti tiho 1 sekundu??
Očto da.
ŕovo je piramida red bullova koji su nas održavali na životu…
A zadnji dan u busu…
Pjevali smo……… KO STOKA!!
I taaaako…..
Kad bi me neko pitao... Kaj bi promjenila...
Mislim da nebi ništa.
No, ok, možda neke neeevažne sitnice.....
Al uglavnom je bilo predobro...
Maturalac kakvog bi svako trebo poželjeti...
I za kraj vam šaljem morsku, slanu, sunčanu, makaranjaninsku puuusuu!!
long before you're rusted chains
busted walls and barb wire cage
tried to hold me down
and time was just a fist of change
tossed in the water just in case
you ever came around
I could lose myself
I could curse like hell
but i've lost the will to even try
if you ever doubt
listen to the sound
no lies
no no no
this is my last goodbye
now pardon me if I appear
to see beyond the now and here
to try to save myself
i'm not the kind to pin the blame
but I can't take more of the same
livin on your shelf
door closes
another one opens
I feel the cold wind blowin
over me
long gone
but not forgotten
I might be lost
I might be finally free
I'm finally free
this is my last goodbye
(yes it is, yes it is)
Obožavam ovu pjesmu… Mmmm… Spada u uži izbor najdražih…
Predstavlja… Sve kaj hoću… Tako glupo zvuči… Ali da… Baš sve.
I kad ju slušam… Uvijek mi se jedan te isti film vrti u glavi… Uvijek.
I samo čekam taj dan. Niti jedan drugi.
Ma… Suvišna su objašnjenja… Kad za njih ne postoje prave riječi…
Samo da velim da ponovno uživam u suncu… Izvoru mog osmjeha…
I bilo je previše stvari zadnjih dana… Stvarno previše…
I ja pustila ovu pjesmu… I jednostavno nestala…
Primijetila sam da većina vas ne podnosi moje dubokoumne postove… Puno njih ih shvaća kak ne bi trebali biti shvaćeni… Makar oni nisu ništa drugo nego moje mišljenje… Ništa više…
Pa budem se suzdržala mojih mišljenja.
Jooj… Kak mi fali sunce… Nema ga baš zadnjih dana…
A ja sam ko cvjetak… Ne mogu živjeti bez njega…
Smujc!
Fali mi i moja Domi… Hm… Baš mi je drago kaj smo se ispričale… I jedva čekam da se vidimo…
A ni Martinu ne smijem zaboraviti… Makar ju nemogu zaboraviti ni da hoću…
Znam ju 5 mjeseci… A ko da ju znam odkad znam za sebe…
I fale mi gorice… Jako. Jako, jako, jako, jako.
I zvijezde… Hm. Nema ih puno u zadnje vrijeme.
Ali eto… Slušam 'Last goodbye'… I imam sve kaj mi je ikad trebalo… Sve kaj sam oduvijek htjela…
Svu ljubav, podršku, vjeru, sreću, zadovoljstvo, slobodu, mir, ispunjenost, miris cvijeta i sunshine, duboko plavo more, krila i svaki osmjeh, svaki zagrljaj, sve. Sve što mi treba.
Moram još izdržati ovo još samo malo…
I onda… Od maturalca sve nestaje!!
Ljubin vas.
Dakle… Post je inspiriran brojnim događajima…
I jedino kaj sam cijeli dan osjećala bilo je… 'U kaj se ovaj svijet pretvoril…'
Stvarno je nevjerojatno kolko ljudi više gledaju zlo nego dobro. Meni to nikad nije bilo jasno. Čemu gledati loše ako čovjek ima dobro? I zato ja cijeli svoj život pokušavam biti dobra… Gledati dobro… Učiniti neko dobro…
Jer to je ono kaj cijelo vrijeme govorim: pomogneš nekom malo, a sebi puno.
Ima jedna djevojka u školi… U razredu…
Makar svi znaju koja, ne bi pisala ime… Za one koji ipak ne znaju koja.
I ta je cura najnormalnija cura. Dobra. Pametna.
I ustvari tolko lijepih stvari znam o njoj… One stvari koje nitko od ljudi koji ju kritiziraju neznaju.
Naravno, ima mane. Nobody is perfect.
I sad su se neki ljudi našli gledati te mane. A kaj je najveća fora od svega, pol tih mana ona ustvari nema! I oni tu curu uopće ne poznaju!
I naravno, ima tu još jedna cura koju volim najviše na svijetu. Ta cura jako voli gledati mane, ono crno.
Ok. Njezina stvar. Ako je takva, i ako joj ne smeta kaj je takva, ne smeta ni mene. Jer ju volim najviše na svijetu takvu kakva je.
Međutim… To kaj to mene ne dira, ne znači da ne dira neke druge ljude koje time vrijeđa.
A ona druga cura je bila pošteno povrijeđena, a da to ni najmanje nije zaslužila. Makar nitko ne zaslužuje da ga se vrijeđa. A najmanje ona.
A meni je najgore od svega bilo kaj sam ja bila između te dvije cure.
Ni vrit ni mimo.
I ustvari sam ja to sve započela, u želji da pomognem.
Mah. Glupača. Zbunjena i glupa.
Stalno pokušavam pomiriti nekoga… Boboljšati nešto…
Neuspješno...
I mislim si ja… Kaj sam sad?
Ova vrjeđalica živčani na sve strane, a ova povrijeđena plače.
Uvalih u govna samu sebe.
I na kraju je sve nekak završilo, ni sama neznam kak…
I sad ja pričam sa osobom čije mi je mišljenje najvažnije. Mojom majkom sa kojom sam se, btw, pomirila. Ispričala se i sad je sve ok. Prozor mi je otvoreni.
I znači, veli ona meni da to tak ide. Ti pokušavaš nekog izvadit iz govna, i na kraju sam zagaziš u njih.
Hm. Da. Pogotovo ja, jedna ogromna naivčina koja jedino kaj pokušava je mir i ljubav. Moram se malo pogoršati…
I sada ja lijepo zaključih…
Nema toga. Previše je ljudi koji pokušavaju samo govoriti o lošim stvarima. Gledati loše stvari. I stvarno mi nije jasno u čemu je gušt gledati loše, a zaboraviti dobro.
Nejasno bilo, nejasno ostalo.
Ali to ne znači da budem promijenila moj način. Moj način gledanja svijeta…
Take look to the sky…
And weather is soo pretty…
So don't look negative, look just pozzitive side..
And it's just a beautifull day…
Al dobro… Bitno je da meni majka veli da je ponosna na mene. Jer sam i ja na nju.
I tako…
Nikad neću shvatiti ovaj svijet…
Ljude na njemu…
Ljude bez podrške…
Bez tolerancije…
Mah.
Isto tak puno ljudi ne bude shvatilo mene.
Ne zamjeram im.
I na kraju bi pozdravila moj razred… Donu, Tikicu, Dinu, Teu, Stelu itd itd…
Sve jaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaako volim… Bez obzira na sve…
Jednoj osobi bi poručila da malo razmisli o ovom postu… Da ponekad malo pogleda dobre strane, a zaboravi loše… Razmisli kaj nekim postupcima radi drugima... Ako je to bilo kojim slučajem moguće. Nadam se da je. I da prije nego krene kritizirati nekoga, pogleda prvo sebe.
Ne zbog mene, nego zbog nje.
Eto tolko od mene…
I onda da zahvalim Pauli na onoj podršci… Znala bude ona…
i da mi vjeruje da joj to nikad ne budem zaboravila. Nikad.
I idemo lijepo… Smile na lišce… Bar preko maturalca…
Ljubim vas sve…:kiss:
Najviše.
When the morning gathers the rainbow
Want you to know I'm a rainbow too
So, to the rescue here I am
Want you to know just if you can
Where I stand, know, know, know, know, know
Sun is shining, the weather is sweet now
Make you want to move your dancing feet
To the rescue, here I am
Want you to know just if you can
Where I stand, know, know, know, where I stand
Probudilo me sunce… I ptičice… I vjetar…
Mmmm… Najljepši je osjećaj kad se možeš spontano nasmijati kad se probudiš… I onda poslušati neke pjesme koje me podsjećaju na ovo doba…
Da. Sve je savršeno do onog dijela kad siđem na donji kat, a majka živčana, a njezina živčanoća ima još jedan naziv: iživljavam-se-na-drugima.
Kaj nisi pospremila onu robu, kaj ovo kaj ono.
I onda je bubnula takvu glupost… Koja me tako povrijedila…
Znate ono, kad se trudite oko neke stvari za neku osobu, i baš onda ta stvar ne valja?
E pa takvo vam je mišljenje moje majčice o meni. Neke stvari oko kojih sam se najviše trudila, nisam napravila dovoljno dobro.
I ja onak buljim u nju… Ko tele u šarena vrata… I ne vjerujem da je to rekla. A ona i dalje mrtvahladna priča…
I onda se ja pokupim u sobu. I ona dođe. I sad si mislim aleluja, došlo joj je iz guzice u mozak. Al ne. Ona meni da moram zatvoriti prozor jer sad dolazi najgore sunce.
I ja se, između ostalog, pitam kak bilo kakvo sunce može biti najgore? I kaj joj stvarno nije jasno da me je povrijedila? I di je nestala mama puna podrške i mama koja može priznati svoje pogreške i mama kojoj je jasno da obožavam sunce i da je prozor u mojoj sobi stalno otvoren???
Neznam ko si… Ali vrati mi moju mamu natrag….
I kaj je najgora od svega… Ja šutim. Ne razgovaram. A ona i dalje meni da dal bi ja s njima na bazene popodne. ?????
I nakon mojeg podužeg šutenja, ode ona van.
A ja dalje ne vjerujem.
Kak neko može biti takav?
Neke stvari… Oko kojih se najviše trudiš… I to ne za sebe, za nju! I te neke stvari za koje trebaš najviše podrške i malo pohvale… Baš to ne valja!
Zašt na primjer, nije rekla da misli da trebam malo ispraviti te i te ocjene? Da sam neuredna i lijena i kaj ti ja znam. Zašt nije kritizirala stvari koje mi ne znače tolko puno?!
Al ona baš… Kak bi se reklo… Sol u ranu….
I tako… Pokvarila mi je neke stvari… One za koje sam mislila da o njima priča kad je govorila da je ponosna na mene… Očito sam bila u krivu…
Ali bude ona došla k sebi. Valjda.
I možda mi je pokvarila raspoloženje… Ali mi nije pokvarila dan…
Sunce… Cvijeće…
Hm… Idem leći van… Papati one kekse od velikog odmora… Koji su, btw, svi rastopljeni…
Hm… Možda mogu poslužiti ko preljev na sladoledu? Mogu probati.
E vidite… To je jedna čar lijepog vremena…
Nema stvari koju sunčeko ne bi moglo ispraviti…
I sladoled sa preljevom od čokoladnih keksi, naravno…
Naslov...
Idealan opis za ono kaj je bilo jučer... Donin rođendan...
Ovo je idealan, a najkraći opis bi bio... KAOS!Stvarno... Bilo je toliko... Tolko SVEGA!!
Neke stvari se nisu trebale dogoditi...
O nekim stvarima ja ne smijem ali i ne želim pričati...
I iskreno da vam velim, meni stvarno nije jasno kak sam ja uspjela u svemu tome biti... Sretna.
Stvarno sam bila sretna. I bilo mi je lijepo.
Riješila sam neke stvari s nekim, uvjerila se u neke stvari i na kraju shvatila koliko ustvari neke ljude volim.
Zato sam i bila sretna.
A sad ovak...
Nekoliko riječi...
TENI: Tikica moja, ne postoje riječi kojima bi ja mogla opisati KAKO SAM PONOSNA NA TEBE!!
Roth bi reko da si luda, Paula da si bila pijana, a ja samo da se puno ponosim s tobom. Napravila si ono za kaj fakat treba hrabrosti. Ono kaj ja nikad nebi napravila. Puno te volim.
ROTHU: Ovak, meni je sad sve jasno. Više nemam nikakvo pitanje za tebe. I nisam to shvatila ko neku uvredu, i fakat cijenim kaj si bio iskren.
NEKOME, ZNAT ĆE KOME: Ovak. Samo da velim da ono kaj ja obećam da neću reći, ide u grob s menom. To nek vam svima bude jasno. Onda da velim da ne mislim ništ osim da to sve nije trebalo ispasti tak. Ispalo je potpuno krivo, ali najvažnije je da ti je žao. I prvo se ispričaj sebi. A onda si obećaj da se ovo više nikad u životu ne bude dogodilo. I bez obzira na sve, puno te volim. Uvijek!
Ali bilo je tu i zlevki...
Tkalec zna jako puno poslovica...
Jedna glasi:
"Emač emaču crnu halju prede.":party:
A druga je...
"Ja sve vidim, ja sve znam... Ja sam TALIBAN!!"
I tako Tkalec postade Taliban...
A ja se sama sebi divim. Kraj svega toga kaj se dogodilo, ja sam zabilježila i one najodvratnije scene. "Nema toga kaj Cvetin fotić ne ufati....!
Pa onda vam evo malo fotkica, a veći izbor pogledajte od pon navečer na Doninom i Dininom blogu... (Linkovi---> DinDon- kokica i ribica)
Ovo ovdi sam se ja trebala slikati sa Talibanom, ali onda uleti Roth sa najljepšim zagrljajem za svog druga...
Ma za kaj ja vas plačam... Di je hrana?! Očemo jesti!!!
Ruže i peace... U mojoj blizini čak i Štebihica želi mir...
Flower power... Taliban&ja.
Takozvana "klošarska piramida." A ko će drugi bit na vrhu nego... Klošar svih klošara!
Ovo ja grlim moje ljubavi, dok slika...
Treća ljubav koja je na ovoj slici PREKRASNA!!
I na kraju naaajveće puse i pozdrafi: Doni, Dini, Tikici, Tei, Talibanu, Rothu, Ellyci, Luni, Diniju, i... ahem. Pauli.
Baš se nekak osjećam… Hm…
Neutralno…
Žblju.
Tak bolesno zvuči, ali stvarno je tak…
Ležim… Spavam… Slušam mp3… Gledam stare slike… Crtam u paintu neke gluposti…
Uopće mi se neda van…
Leći na ležaljku, mirisati cvijeće i gledati u nebo…
Jednostavno…
NE PREPOZNAJEM SE!
I ubijam se zbog jednog sna…
Ne mogu ga se sjetiti…
A tako osjećam da je važan… Jako…
Dolaze mi neke scene na stotinku i onda odu…
Argh…
Ustvari postoje razlozi za moje osjećaje…
I znam ih… Ali ih ne želim prihvatiti…
Shvatila sam neke stvari… Nažalost…
Fali mi zabave… Društva… Hm… Već dugo nisam izašla…
Ni navačer, ni po danu… Fali mi sunca…
Osmjeha…
Dođe mi da plačem bez razloga…
To stvarno nisam ja!
I onda mislim neke stvari… O sebi…
Zašto sam takva…
Ljudi vele da se ne bi trebala promjeniti…
Ali ja to ni NE ŽELIM!
Samo mi dođu takvi trenuci…
Ma…
Pustite me…
Evo tu mi Mia proslijedila takozvanu štafetu…
Pa da napravim neš pametno danas…
I odma da velim da štafeta ide dalje mojoj Domici i Martini… I Ellyci. I Doni i Dini. Ne znam kolko ljudi treba biti, pa ću još napisat i Štebihovu.
I evo sad abecede…
A- Avantura. Obožavam avanture…
B- Bob Marley. Prekrasna osoba, sa prekrasnim talentom za glazbu. Prekrasno je razmišljao i imao prekrasan stil…
C- Cvijeće. Zar treba dodatno obješnjenje? Miris bolji i od najboljeg parfema, a izgled… Čista umjetnost, nemaš kaj…
Crnci. Hm… Zgodno, zgodno i pet zgodno….
Č- Čitanje. Volim čitati samo ako je neka dobra knjiga… A to se rijetko nađe…
Ć- Ć? Hm. Jedina riječ koju znam na ć je ćuk.
D- Dreams. Svaki se san može ostvariti. I mislim da je jako lijepo imati neki san i vjerovati u njega…
Dredle. Hoćuuuuuuuu!! Najljepša frizura…
DŽ- Slična stvar ko sa ćukom.
Đ- Đuka. Odma me podsjeća na maturalac. I mislim da bude me svaka Đuka podsjećala na to cijeli moj život.
E- Engleski. Trebat će mi, trebat…
F- Freedom. Sloboda je jedan od najljepših osjećaja. U njoj se nalaze i sreća i zadovoljstvo. Dobitna kombinacija.
G- Glazba. Kroz uši u mozak, a mozak u oblake…
Gluma. Jako bi se voljela bavit glumom… Puno mi ljudi baš i ne daje neku podršku u vezi toga… Ali na moju sreću ima i onih koji me podržavaju…
Gorice. Jedino mjesto na kojem osjećam potpunu sreću, zadovoljstvo i slobodu. Moj drugi dom.
H- Hipači. Najbolji ljudi.
I- Indija. Jedva čekam dan kad budem tamo… A budem sigurno…
Iskrenost. Nevažno kakva bila, uvijek je prirodna.
J- Jamaica. I tam budem… Zemlja u kojoj sunce vječno sja…
Jimi Hendrix. Pametan, zgodan, zgodan, ima odličan glas, zgodan, jedan od najboljih gitarista. I da, zgodan.
John Lennon. Blagoslovljene bile njegove cvikse. I 'Give peace a chance'.
Janice Joplin. Najbolja hipačica ever. I najbolji glas na planeti zemaljskoj ever.
K- Krava. Ok, nemojte mi se smijati, al to mi je najdraža životinja. Tak ima oči… Ko da se u njoj nalazi ogromna dobrota… Evo vam dokaza da sam luda.
L- Letenje. Oduvijek hoću na padobranstvo. Obožavam letenje. Jako mi je povezano sa slobodom.
Laguna. Raj. Čisti raj. I taak bi htjela u neku… Ono plavo more…
LJ- Treba pisat… Il svi znate? Ljubav… Neću objašnjavat… Da nekog ne raživčanim…
M- Mir. Put do savršenog svijeta…
Mp3. Kaj bi ja bez njega…???
Mama. Jedna od najboljih prijateljica. Prekrasna osoba.
N- Nebo. Isto me podsjeća na slobodu… I mogu gledati nebo… Jako dugo.
NJ- Nježnost… Prekrasna osobina…
O- Oči. Prvo su kaj primijetim na ljudima. Mislim da oči predstavljaju osobinu čovjeka. Kroz oči se može vidjet nečija duša…
Osmjeh. Gotovo mi jednako znači ko i oči. Iskren, prekrasan osmjeh je jedno od najljepših stvari koje se može vidjet.
Oblaci… Stalno sam na njima…
P- Priroda. Sve kaj je prirodno, meni je lijepo. Priroda je ustvari sama po sebi najposebnija i najveća umjetnost na svijetu.
Ples. Malo mi je žao ljudi koji ne mogu osjetit one trnce po tijelu kad čuju muziku… I zaplesati… Obožavam ples…
Posebnost. Svaki čovjek ima nešto posebno… Ja imam toga malo više… I mislim da se nitko ne bi smio mjenjat, jer najbolji je baš takav kakav je!
R- Razlog. Za sve postoji razlog. Ali sve! To si svaki put velim kad mi dođe… 'A zašt se ovo događa meni, zašt je baš tak…' Ništa se na svijetu ne događa bez razloga.
S- Sunce. Najljepša planeta. I jedna od najljepših stvari na nebu. I najbolja budilica.
Š- Hm… Mislim da je moje š samo po sebi posebno… Retardirano… Al meni je slatko…
T- Tata. Moj tata je car. Al definitivno mu se divim.
U- Umjetnost. I love it… Pokazuje osobinu čovjeka.
V- Vjetar. Opet sloboda…
Vjera. Jako je važna. Ako stvarno vjerujemo u nešto… To će nam se ostvariti!
Voda. Opet predstavlja slobodu. I neku dubinu… Svaki put kad vidim mora, jezero il neš takvo, stalno osjetim neku veliku potrebu da se bacim…
Z- Zvijezde. Stojim na vrhu svijeta, ne pripadam nikome i nitko ne pripada meni. Rečenica koja opisuje kako se osjećam kad gledam zvijezde.
Ž- Žabe. Nekoć davno, davno su mi bile najdraže životinje. U to sam vrijeme bila stalno nasmijana i jako sam puno vremena provodila u goricama, pa mi je to razdoblje jako drago…
To bi bilo to.
Puno vas sve ljubim…
A posebno moju Maju kojoj je jučer bio rođendan…
I Martinu i Domi… Samo da znaju da mi je jako žao kaj nisam ostala u Zg…
Poželite mi da opet budem ja…
Jer ne podnosim se ovakvu…
Kiss…
Naslov je od moje Domice, pa sam joj ga malo ukrala jer savršeno opisuje ovaj post...
Probudim se ja ujutro. Sva skomirana. Bole me leđa, trbuh i glava.
Odličan početak dana.
I idem poslat mojoj Emici poruku... Kojoj je rođendan... Pa joj i ovom putem čestitam... Voooojim te puno...
I onda sam išla vježbat matematiku...
Imala sam sva pitanja i sve...
I onda jedno jedno jedino pitanje kaj nisam znala idem pitat starog...
Da kaj sam se to ja sad sjetila, da sam ga mogla pitat jučer... al ne, da sam morala tam na onaj moj internet i bla bla bla...
Ok, rista. Hvala na pomoći.
I niš mislim si... Četvorka na kraju godine ko i obično... Jer inače sam imala 3 četvorke i 2 petice(heh sad bi meni Domy da sam štreberica, da će me se odreći...)...
Al dobro. Kak ja uvijek velim, ima puno važnijih stvari u životu nego ocjena. U to sam 108% sigurna.
I dobro, dođem ja uškolu i blabla sve...
Napišem matematiku... Na moje čudo čak i recimo dobro...
I pričam ja s Rothom da kak mi sad ta jedna petica fali do 5... Onak 5 iz matematike...
I veli on da kak bi se smijal da dobim 4...
Mah... Who cares?? Roth ko Roth...
I onda ona čita ocjene...
Dona 5, Tena 5, Hana 5, Dina 5...
MOLIM????????
HANA... 5!!????
Ma bravo ja...
Heh mislim si ja kako ću sad starog doma kurit...
I velim ja Teni... Joooj, sad mi ispada 5...
I onda sam čula najveću, najiskreniju podršku koja mi je ikada dana...
"Joj, Hana, pa još nije kraj godine... Još sigurno pišemo test... Tak da ne znaš dal ti je to pet..."
I to je rekla... Hm... Malo povišenim glasom...
Samo mi se jedno pitanje motalo po glavi ostatak dana...
Reći volim te može svaka budala.
Ali... Kak se ustvari dokazuje ljubav?
Valjda nekim dokazima...
Valjda nekom podrškom...
A meni stvarno ne treba puno da bi mi neko dokazao da me voli.
Dovoljan mi je jedan osmjeh. Iskren osmjeh iz srca.
To je sve kaj tražim.
Ovim tu ne mislim na Tenu niti bilo koga drugoga.
Ali nije se lijepo ponašala, i rekla sam joj to...
I ona je od jednih osoba koje volim najviše na svijetu.
I ne uzimam joj to za ozbiljno...
"Hana, ja sam samo realna..."
I to je istina. I je realna. I stvarno je tak kak veli.
Ali realnost je jedna od stvari koje najviše ne podnosim.
Biti realan znači vidjet stvari kakve jesu...
I one dobre i one loše...
A zašt recimo ne bi nekad zanemarili loše i posvetili se dobrima?
Zašt jedamput u životu nije rekla...
"Da, Hana... SAD ti ispada 5... Super... Sretna sam zbog tebe..."
Ok. Tena je takva. I najviše ju volim takvu kakva je.
Ali stvarno...
Te male sitnice...
To se zove ljubav...
Da osobi koju znaš već 100 godina veliš da ima prekrasne oči makar si joj to već 100 puta reko...
A realnost se po meni tu ne uklapa.
Ne uvijek.
Ne treba skrivati realnost, jednostavno ju ponekad treba... Prešutjeti...
No, i to sad nije kraj priče...
Dođem ja doma...
Rista, 5 iz matematike...
"Aha... A kaj nismo mogli jučer matematiku ponoviti malo? Pa sve bi ti objasnil... Nek ti se sjetiš pol sata prije škole..."
Hmm... Objašnjenja...
Nepotrebna...
Mama veli...
"Bravo, srećo... Ali sad to tak treba i ostati... Treba tak biti kak je... Dobro? Nemoj da tu sad neš pokvariš jer onda...........-------"
I onda se ja lijepo pokupih u sobu napisat ovaj post.
I mama i tata i Tena i još puno ljudi me voli. I ja volim njih.
Samo nekad zaborave kolko me mala stvar može usrećiti. I zaborave pogledati te male stvari i ......usrećiti me........
Eto tolko od mene.
Jako sve pozdravljam i šaljem puse...
I ispričavam se Monni i Ellyci kaj nem onih slika...
SORITE MI!!!
Kaj mogu kad mi se neće uploadati?!?
Biiiig kiissssssssss!!!!!!!!!!font>
Došlo meni pisat post...
Pa eto pišem...
Prvo hvala Gaduri na dizajnu... Prekrasan mi je... Mmmmm... Moj sunflower...
Onda...
Škola..... Kajgod. Nije vrijedno riječi.
Društvo.... Sve po starom....
Osjećaji... Hm.
Osjećaji.
Tu bi bilo poviše toga za pisat..... Jer fakat i fakat osjećam svašta.....
Ali u zadnje vrijeme nisam neš nabrijana na razmišljanje...
Heh vaša sreća...
Svašta se događa...
Ljudi ne razumiju...
Ali bitna je vjera da će jednog dana sve biti... Kak treba...
Znate kak ide ona pjesmica iz Tarzana...
"...No words describe a mother's tears
No words can heal a broken heart
A dream is gone, but where there's hope...
...Trust your heart
Let fate decide
To guide these lives we see..."
A danas na kemiji... Mp3 me vuko ko magnet.....
Kad je bilo tak zagušljivo... I vruče... A sunca niotkud....
I boljela me glava, ko i pol razreda...
No, i tak dođe meni opet da razmislim o nečem...
O nekim stvarima koje ne mogu, a možda čak i mogu promijeniti... I onda sam lijepo samo skrenula misli na neš drugo...
Jednostavno...
Danas mi se živi po onoj da sve jednom dođe na svoje...
Ali vratit će se to, znam ja, znam...
Ne rješavaju se problemi sami od sebe...
Ali sad nisam u nekom misaonom raspoloženju.
Oraspoložila su me ona džubrad iz razreda...
Ma ustvari, kad malo bolje razmislim... Kad god mi dođe nešto da nisam luda ko i obično, ko me oraspoloži...?
Ko mi je glancal čizme na 12. rođendanu da me razveseli...?
A ko drugi nego Tkalec i Roth.....
Baš zato kaj su tak glupi, baš me zato razvesele...
I došlo sunčeko... I glavobolja prošla... (iliti hedačeče-- znat će drugovi iz razreda...)
I došo glazbeni....
Ajme koje smo debile glumili...
I Džimi Pejđ i Tkalecov zirodent... Ma i ja nisam bila niš bolja...
Vjerujte mi, samo me nekoliko ljudi zna onak, ziher ludu... Samo nekoliko od puno njih koji misle da znaju...
No, Nina, samo nemoj da mi se neš samo od sebe pojevi na internetu... Može?
I eto tako...---
Puse: Svima koji su sudjelovali u nezaboravnom intervjuiju (al mislim, kaj je je, reklame su bile najjače!!) i svima onima koji nisu.....
Uživajte...
COULD YOU BE LOVED
Could you be loved and be loved
Could you be loved and be loved
Don't let them fool you
Or even try to school you, oh! no
We've got a mind of our own
So go to hell if what you're thinking
Is not right
Love would never leave us alone
In the darkness there must come out to light
Could you be loved and be loved
Could you be loved and be loved
The road of life is rocky
And you may stumble too
So while you point your fingers
Someone else is judging you
Love you brotherman
Could you be, could you be, could you be loved
Could you be, could you be loved
Don't let them change you
Or even rearrange you, oh! no
We've got a life to live
They say only, only
Only the fittest of the fittest shall survive
Stay alive
Could you be loved and be loved
Could you be loved and be loved
You ain't gonna miss your water
Until your well runs dry
No matter how you treat him
The man will never be satisfied
Could you be, could you be, could you be loved
Could you be, could you be loved
Say something, say something
Say something
Reggae, reggae
Say something
Rockers, rockers
Say something could you be loved
Tipkam ja po mojim dokumentima… Onak, bezveze…
I vidim…
Could you be loved…
I išla sam ju čitati… Opet!
Ne bi vjerovali kolko sam put tu pjesmu slušala… I čitala riječi…
Već polako mislim da nisam normalna.
Nije mi najdraža od Boba. Ima on i boljih stvari. Veselijih.
Ali… Kad ju čujem… Podsjeća me na jedno razdoblje.
Ma… Već sam puno puta to rekla, ali moram ponoviti.
Ja sam jaaako čudno biće. Jako.
I svaka pjesma koju slušam… Ima svoju priču.
Ili me podsjeti na nešto… Nekoga…
Ili otiđem negdje… Odletim…
U svakoj pjesma Boba Marleya možete naći mene.
Makar u jednoj rečenici. Jednoj riječi.
A ova mi je pjesma jako puno značila prije nekoliko mjeseci.
Osjećala sam se… Ko da… Ko da ljudi od mene traže ono kaj im jednostavno ne mogu dati. Da traže previše.
Možda to i nije bilo tak… Ali ja sam se tak osjećala.
„No matter how you treat him… The men will never be satisfied…“
Zbog toga sam htjela i promijeniti nešto na sebi. Ono… Ono kaj me čini tolko drugačijom.
Ali onda sam čula te rečenice…
Ko da su napisane za mene.
Ko da me uče neke stvari…
„Don't let them fool you
Or even try to school you, oh! no
We've got a mind of our own
So go to hell if what you're thinking
Is not right“
I onda… Moja najdraža rečenica. Najljepša. Najbolja. Najiskrenija.
Love would never leave us alone
In the darkness there must come out to light
Bilo je to tako čudno…
Kad sam ju čula… Nasmijala sam se.
Onak… Nesvjesno. Bez razloga.
Mislim, naravno da postoji razlog.
UVIJEK postoji razlog za SVE.
Samo neke razloge ljudski mozak ne može da shvati…
I malo po malo…
Prošla me volja za promjenom mene.
Što sam više slušala tu pjesmu…
To sam bila sigurnija u sebe.
Naravno…
Tu su i moje loše strane…
Kojih… Ahem… Ima puno…
I jako ih hoću promijeniti.
Posebno moram zahvaliti mojoj Domi. Jer je uvijek uz mene i mogu joj reći sve. I naravno zato jer me upoznala s Martinom…
A za Martinu ne trebam posebno govoriti.
Beautiful soul… Beautiful mind… Beautful girl…
I hvala Elici za onu jednu kafu. Znala bude ona koju. Onu na kojoj sam joj rekla neke stvari… Ma zna ona.
I naravno mojim curama iz razreda… Love sve jako…
I mojoj mami hvala…
I Bobu Marleyu…
No, dobro, stigli smo malo predaleko……!
Volim vas…
Jučer napisah post…
Ali opet imam inspiraciju…
Kaj mogu kad mi se tak zanimljive stvari događaju u životu?!
Ustvari ne…
Ja iz najnezanimljivije stvari napravim najzanimljiviju!
Danas je moja princezica-seka-derište dobila neku loptu…
A ona tak voli onu malu sirenu Arielu ak znate…
Luda je… Crtić je već pogledala, najozbiljnije, ne pretjerujem, nekih 10 puta.
I sad dođe ona…
Došla sam iz škole i prvo kaj je napravila… Pogurnula mi je tu loptu pod nos…
Lopta sa Arielom i onim spaljenim rakom i nekim princom i kaj ti ja još znam…
I dijete je bilo TAK sretno…
Ja nisam mogla vjerovati!
I sad još tu divlja s tom loptom, ko budala skače po sobi…
Ona je tak sretna zbog jedne obične, gumene, jadne lopte koja, ako kojim slučajem padne na neki malo špičastiji list… Odeeeeeee…….
Krepava od smijeha…
A ja sam tak sretna kad ju takvu čujem…
Sto posto znate kakav je iskreni smijeh… Zlato za uši…
A takav smijeh od djeteta…
I još ako je to dijete tvoja sestra…
Baš me razveselila…
Sretna sam kad je ona sretna…
Tak male stvari čovjeku treba da bude sretan…
Mene pogotovo…
Ja sam sretna kad vidim cvjetić na mom stolu…
Kad me ujutro probudi sunshine…
Ili kad slušam music…
Čiste, čiste, čiste gluposti!
Ali sam sretna...
Prvo zato jer imam ljude koji me vole…
I najviše zato jer ja njih volim…
Jer volim ljubav…
I peace…
Kaj su fakat ljudi tak bez mozga?
Zašt oni idu ratovat zbog neke nafte ili neznam čega…
Kaj nafta više znači nego čovjek? Jedan čovjek? Samo jedan… A kud onda 1000 il kolko njih?
Ajd sorite mi…
Ja i moja peace filozofija…
I ja i moje voljenje i bla bla bla…
Dosadna sam.
Ali jednostavno ne mogu pisat o tome kak sam dobila 5 i kak me (m)učiteljica „pohvalila“… (Da, da… Sigurno…)
Kad ne razmišljam o tome…
Kako sam ja čudno biće…
Žblju.
Stalno u oblacima…
E, kad smo već kod oblaka… ujutro mi je bilo malčice dosadno… i odoh ja gledat tv…
Inače ne gledam tv…
Al ajde.
Na Novoj ona ženskica…
„zovite, zovite, sad morate biti ovdje, sad je pravi trenutak, sad, sad, zovite… tko će biti moj pobjednik?“
Ha. Ha. Ha.
Sorite svi obožavatelji Nove love, ali ženska treba glumit u nekoj komediji.
I onda sam išla gledat Hrt1.
Neki National geo geo… Geografik... Il kak već.
I penjali se ti neki izviđači na neku planinu…
I stavili neke šatore koji vise na stjenama.
Svašta.
I ženska se ujutro probudi…
Samo čuješ i nju i mene u isti glas…
WOOOOOOOOW!!!
Tako je bilo dobro… Ljudi su spavali iznad oblaka.
Kužite?
I oni se probude, sunce izlazi, a ispod njih oblaci…..
JA BIIIIIIIII!!!!!!!!
Kako sam ja nevjerojatno glupo biće.
Kako glup post.
Sad bi ga izbrisala, al nema smisla kad ga je tak puno…
Onda sorite mi još jednom na…
Hm…
Na meni….
I da neš pametno kažem danas…
……..Ljubim vas……..
Napisala sam cijeli post i onda sam ga izbrisala.
Ne sviđa mi se.
Previše toga u jednom.
Uglavnom sam dobila inspiraciju kad sam došla do posta od moje ljubice Domice…
Prekrasan ti je post…
I pročitala post od Martine…
Prekrasan ti je post…
Samo hoću reći i njoj i Martini i Ivani u slučaju da ovo čita…
Nikad nikad nemojte prestati biti zajedno.
Sigurna sam da ne bi prestale i da nisam ovo napisala, ali imam potrebu to napisat.
Nikad nikad….
Neki ljudi jednostavno imaju sreće u životu…
A neki nemaju…
Eto… Napisah to… Meni je jasno… A vi si mislite……!
Htjela bi neke stvari… Koje stvarno nisu velike.
Stvarno.
Ali onda sam se sjetila da nikad ne smijem tražiti savršenstvo.
Makar to kaj tražim uopće nije savršenstvo, al ok.
Moram biti zadovoljna sa tim kaj imam…
I jesam… Zadovoljna sam!
Sretna!
Ali kolko god sretna bila…
Domi mi puno fali…
Baš imam neki poseban odnos s njom…
Možda ne ona s njezine strane kolko ja s moje…
Mogu joj reći stvari koje baš i nekom ne mogu…
Više je ona meni od sestrične…
I best frendica…
I ko sestra…
SUN IS SHINING
Sun is shining, the weather is sweet
Make you want to move your dancing feet
To the rescue, here I am
Want you to know ya, where I stand
(Monday morning) here I am
Want you to know just if you can
(Tuesday evening) where I stand
(Wednesday morning) tell myself a new day is rising
(Thursday evening) get on the rise a new day is dawning
(Friday morning) here I am
(Saturday evening) want you to know just
Want you to know just where I stand
When the morning gathers the rainbow
Want you to know I'm a rainbow too
So, to the rescue here I am
Want you to know just if you can
Where I stand, know, know, know, know, know
We'll lift our heads and give JAH praises
We'll lift our heads and give JAH praises, yeah
Sun is shining, the weather is sweet now
Make you want to move your dancing feet
To the rescue, here I am
Want you to know just if you can
Where I stand, know, know, know, where I stand
Monday morning, scoo-be-doop-scoop-scoop
Tuesday evening, scoo-be-doop-scoop-scoop
Wednesday morning, scoo-be-doop-scoop-scoop
Thursday evening, scoo-be-doop-scoop-scoop
Friday morning, scoo-be-doop-scoop-scoop
Saturday evening, scoo-be-doop-scoop-scoop
So to the rescue, to the rescue, to the rescue
Awake from your sleep and slumber
Today could be your lucky number
Sun is shining and the weather is sweet
Pjesma od Boba… Koju trenutno slušam…
Jako ju volim…
Nekako me opusti…
Ali i pogurne… Da idem dalje…
„Awake from your sleep and slumber, today could be your lucky number!“
Uglavnom, idem ja sad…
Pustit si neku laganicu…
Odmorit se…
Otići…
U…
Moj svijet……
You looking for perfection…
U have to know…
On this world…
There is no perfection…
In nobody… In nothing…
But if you close youre eyes…
If you hear the music…
If you feel the music…
You can have it…
You can find perfection…
In your world…
Lubim vas veeelikim poljupcom!!!
Prvo i osnovno: izvolte svi lijepo na Donin blog i ima da joj čestitate! Pa mislim, nisi svaki dan prvi među 80 ljudi u crossu, ne? Heh, noj moj mali…
Opet sam ležala među cvijećem i sunčekom…
Znam, znam, znam, već sam dosadna i sama sebi a kud onda vama!...
Sorite mi…
A kaj mogu kad sam takva?!?
Niš. Trpite me.
I da… Razmišljala sam…
O puno stvari…
Baš nekak dobim inspiraciju za razmišljanje kad sam na mojoj maloj livadi…
Neke stvari nisu baš za blog……
A jednu stvar budem vam rekla.
Snovi…
Svi ih imamo. Ne postoji čovjek koji nema neki san. Bar neki malecni.
Postoje oni koji više vjeruju u ostvarenje tih sna, a i oni koji vjeruju manje…
Jednom je dječak koji voli krasti cd od Marleya i baterije iz mp3-a po imenu Tkalec trebo rješit neki zadatak iz matematike…
I veli on precijenjenoj gđi Medvedović da on to 'nebre rješiti'…
A veli njemu gđa Medvedović…
VJERA U USPJEH JE VEĆ POLA USPJEHA!
I dok su drugi krepavali na to, ja sam se baš nekek zamislila nad tom rečenicom…
Mislim….. Znate mene…….
I shvatila… Kolko je ustvari istinita!
Ustvari…
Skoro pa i mi sami ovisimo o ostvarenju našeg sna…
Ako vjerujemo…
Puno je sigurnije da budemo uspjeli!
Isto kak je moja Domi skoro odustala od crtanja…
A mislim, nije da pretjerujem, al ta cura crta...
Možda budem previše skromna ako velim prekrasno…
Najljepše!
I samo zato jer njoj moja tetica neš kaka (duga priča), ona bi lijepo ošla s tog puta…
Sva srća da je odustala od odustajanja…
Jer kud bi mi došli ako bi gledali sve oko sebe…
Ljudi imaju čudna mišljenja… Svaki svoje. A ja mislim da je onda najvažnije moje mišljenje!
Naravno da trebamo primiti kritike, ali ako nešto stvarno hoćemo, ne trebamo gledati u svačiji mozak.
Još jedan primjer je Roth 
(sinulo mi kad sam napisala mozak- on ga nema, pa onda…).
Kako su svi umirali kad je on imao onaj neki koncert kod DND-a.
Prazno parkiralište u njegovoj je glavici bilo puno njegovih obožavatelja…
Neki bi rekli da radi budalu od sebe.
Ali ja ne mislim tak.
On ima snove…
I uživa u njima! I stvarno vjeruje! I briga ga kaj drugi misle!
Ja mislim da je to prekrasno.
Vi si mislite kaj hoćete…
Ustvari ovo ko da pišem sama sebi…
To o vjeri u snove…
Dajem si podršku…
Kad mi ju već niko drugi ne daje…
I na kraju…
Da opet neš ne filozofiram (se ja to malo previše družim s Ronijem… Ili??)
Samo poljubac…
Jednostavan…
In the end of world…
In the end of time…
I'll wait you…
There…
Where dreams come true!
Bash sam se vratila… I kaj drugo, nego odma pisat post, ne?
I sad da velim kak je bilo… SPALJENOOOOOO!!
Predobro.
U pon smo odma išle van…
E, rulja je predobra! Stvarno predobra!
Ok, malo mi se u početku bilo teško ufurati… U šminkersko društvo… Sad neki misle 'ono molim šminkersko', ali stvarno nije tak.
Ljudi su odlični. Uopće se ne priča o novom otvorenju d&g dućana kaj mnogi podrazumijevaju u šminkersko društvo. Mislim, ja nisam među tim koji to misle. Stvarno je zabavno vani! Nije da imaju Rothov koncert kod DNDa, ali je totalno opićeno vani, na njihov način.
Možda sam prvu večer izgledala malo sramežljiva…
Jao, kaj ja pričam. Ja sramežljiva?!?!
Mislim, ljudi koji me znaju sigurno pišaju od smijeha. Ali stvarno sam tak izgledala. Pa ipak se teško u 1 dan prebaciti iz mog u šminkersko društvo, ne?
Al moram neš priznati.
Ima puno boljih stvari u tom društvu. Ima, ima.
Ne da mi se sad koje, ali stvarno ima.
Dečke nisam uspjela baš dobro upoznati, kolko sam vidjela su super, ali cure…
I prije sam znala da su odlične, ali ovo kaj sam sad vidjela…
Ja ne vjerujem kolko su te cure super!!
Stvarno.
Odlične.
Predobre.
Tako je zabavno sa njima.
Sad znam zaš Domi voli ići tak na kafe. Sad znam.
Onda smo u utorak išle na kafu…
I u indijski shop!!! Weeeeeeeeeeee!!!
A navečer… Došla mi je Martina! Jeeeeeeeee!!
Znala sam je da je cura super, a sad sam se još više uvjerila da je to istina.
I jedva čekam da dođeš u vž, srećo!
Prespaljeno mi je bilo ono rolanje danas ujutro…
Purgerice su se izgubile! I ja stojim pokraj njih i čekam da neka veli kud da idemo, ne?
Završile smo na nekoj pruzi i nekom mjestu punom penzića koje je više ličilo na Sračinec nego Zagreb, al dobro.
Na kraju smo se sretno vratile kući.
Kao i ja sad…
I rado bi stavila slikice, ali neš šteka na imagesu. Argh!
I da ne zaboravim, mojoj Domici puno hvala kaj mi je skinula onu pjesmu iz Flash danca.
Nije baš moj stil, ali…
U riječima te pjesme…
Vidim sebe…
Volim plesati… Jako…
I vjerovati u moje snove...
WHAT A FEELING
First when there's nothing
But a slow growing dream
That your fear seems to hide
Deep inside your mind.
All alone I have cried
Silent tears full of pride
In a world made of steel,
Made of stone.
Well, I hear the music,
Close my eyes, feel the rhythm,
Wrap around, take a hold
Of my heart.
What a feeling!
Feelin's believin'.
I can have it all,
Now I'm dancing for my life.
Take your passion
And make it happen.
You can come alive,
You can dance right through your life.
Now I hear the music,
Close my eyes, I am rhythm.
In a flash it takes hold
Of my heart.
What a feeling.
Feeling's believin'.
I can have it all,
Now I'm dancing for my life.
Take your passion
And make it happen.
I can come alive,
Now I'm dancing through my life.
What a feeling!
What a feeling (I am music now)
Feelin's believin'. (I am rhythm now)
You can come alive, you can dance right through your life.
What a feeling. (You can really have it all)
What a feeling. (You can come alive when I call)
I can have it all (I can really have it all)
Have it all (You can come alive when I call)
(Call call call call, what a feeling!)
I can have it all (Here's believing)
Here's believin' (Take your passion)
Take your passion (Make it happen)
Make it happen (What a feeling!)
What a feeling (Here's believing)....
I na kraju puse: Domici, Martini, Ivani, Mii, Šuhiju (za sutra: sretan rođendan), Čipčiću, Patljaku i svima koje zaboravih, i naravno mojim Varaždincima koji su mi falili…
I pozdravi: cijeloj purgerskoj rulji, dečkima koji su nam dali Yogsije (probajte Yogsy, car je), onom bezobraznom konobaru iz Vip caffea kojem se teško vračati, teti koja nam je danas poslije rolanja prodala ledeni čaj jer bi bez njega krepale, i naravno svima koje zaboravih….
PURGERSKI KISSACH!
Weeeeeee…
Prazniciiiii….
Weeeee….
I to proljetni…
WEEEEEEE…..
Jao, jao, jao. Kako je sve to divno.
Jučer sam hodala u kratkim rukavima… I stavila sam si tratinčice u kosu… I tak sam hodala do doma ko zadnji debil. Heh.
U zadnje vrijeme stvarno izgledam ko debil. Ukratko, kad sam sretna sam debil. Pričam takve gluposti… A tek sad… Kad je sve puno cvijeća…
Joj, ne bi ja bila na mjestu Done, Dine, Tee, Tiky i te rulje da me svaki dan moraju slušati…
Da kak mi je danas bilo super kad sam opet sjedila na prozoru, da kak mi je dvorište cijelo bijelo od tratinčica, da kak ovo, da kak ono… Pa daj Hana onak STOP!
Jadne žene budu imale traume iz djetinjstva. Cijeli svoj život budu se sjećale nasilnice koja je stalno pričala o cvijeću. Dečko bude im kupil cvijeće, a one budu počele vrištati nasred ulice.
No, sry curice, znam ja da ste lude, al baš tak……
Ustvari vam ja dugujem objašnjenje zaš ja tako jako volim cvijeće. E pa vidite.
Ja od dana kad sam ugledala svijet veri često odlazim u gorice, koje, btw, obožavam. I tako ja u tim goricama berem cvijeće….. Kojeg ima na bacanje. Sve dok, naravno, ne dođem ja i onda sve pokupim.
Tak mi se sviđa cvijeće. Kad ga vidim… Tak je nekak šareno… Veselo… Savršeno! I miriši! Mmmmm… Kak miriši!
Najviše volim suncokret. Zbog: 1. Najljepši je.
2. Podsjeća me na sunce, a sunce obožavam.
Najfinije miriši zumbul. Zbog: Hmmm… Fino miriši… Ne?
U kosi najviše volim tratinčice. Zbog: 1. Stanu mi u kosu.
2. Dobro izgledaju u kosi.
A u sobi imam kaktusa, na kojeg se trenutno ljutim jer mi je taman tak lijepo otvorio svoje cvjetiće, a onda ih je zatvorio. Sram ga bilo.
Imam i adama (ime cvijeta. Čudno, al da). On me nekad živcira jer skuplja prašinu i onda ga ja moram s onim kaj pošpricaš vodu, skoro svaki dan istuširati.
U dnevnoj sobi imam bananu (da samo znam na čem je mama bila kad je posadila bananu (?!?)).
A vani imamo lubenicu. Jao… Lubenicu. Mama, mama…..
No, dobro, mislim da sam vam dovoljno pokazala kak izgledam kad sam luda. I previše.
E, da, i dobila sam 5 iz matematike. Ljudofi, iz matematikeeee!! Prvu u ovoj godini.
Ma bravo ja.
I u petak mi dolazi moja ljubav Domica, a u pon ja valjda, ako imam sreće, idem u zg.
Weeeee…..
Niš idem ja onda sad…
Volite se…
I dečki kupite curama cvijeće… Onima za koje želite da dadete cvijeće, jasno…
Osim ako niste udvarači ili, vaše sreće, dečki Done, Dine, Tee i Tiky. Onda bi mogle početi vrištati na ulici…
Jao, šta sam glupa!
The cvjetni poljubček!
Jao.
U zadnje vrijeme jako često govorim jao.
Ali danas je fakat fakat jao.
Probudila sam se ujutro i mislila da je subota. Kako bolesno. Ustvari je bilo najbolesnije kad sam skužila da nije subota. Nego utorak… Žblju.
Onda sam ujutro išla u glazbenu.
Heh steral me sa sata jer nisam ništ znala. Ali veliko ništ!
Onda škola…
U školi sam uglavnom učila cure plesati.
Pišancija.
Al dobro, sad znaju i valcer i tango. Recimo.
Da poslije ne zaboravim, HVALA Pauli jer mi je našla onu knjigu. Big hvala.
Al sad bi o malo drugoj temi.
Ja u zadnje vrijeme imam grozan feeling.
Možda bude zvučalo čudno, jer i je čudno, al osjećam se nekak ko da ne spadam… Tu. Jednostavno u to mjesto, u takav život, a najviše među te ljude.
Užasno sam drugačija osoba.
Možda to i je razlog. Ustvari, sigurno je razlog.
Uvijek imam drugačije mišljenje od cura. Mislim ovih iz razreda. Uvijek.
Valjda ljude oko mene već to živcira, jer živcira i mene.
Ali takva sam. Ponekad požalim zbog toga.
Ela je malo sličnija meni. Mislim, ne znači to da ju više volim od nekih mojih drugih frendica, ali jednostavno obožavam one kavice četvrtkom. Barem neko ko ima slično mišljenje ko ja.
A u zadnje vrijeme mi je taj osjećaj ogroman.
Sve više sjedim na prozoru i slušam mp3. I gledam nebo…
Sad bi moja Dona rekla 'joj daj, Hana' ali obožavam nebo. I zvijezde… Ah.
Baš zato gledam u nebo. Zbog zvijezda. Onda se osjećam ko da nisam na ovom svijetu. Ozbiljno.
Kak bi rekla Martina onu rečenicu (prepreprepredobra je).
Stojim na vrhu svijeta, ne pripadam nikome i nitko ne pripada meni.
E baš je to najbolja rečenica za moj feeling kad gledam u zvijezde. Točno tak se osjećam.
I baš mi je lijepo onda.
Pogotovo kad još slušam muziku.
Ah.
Ja.
To bi uglavnom bilo to.
I još poruka Rothu: Ako mi se stvarno tak jako hoćeš sviđati, operi zube bar jednom u tjedan dana.
Veliki poljupci: Doni, Dini, Tei, Tikici, Eli, Martini za onu rečenicu i naravno Domici.
I još Tkalecu jer sam mu danas opalila šamarčinu. Sorry. Stvarno sori... Refleksi, kaj buš… I njegovom mini psu Kuglovu najveća pusa.
I svima vama u studiju i režiji.
I svima koje sam zaboravila, naravno...>
Evo da započnem priču...
U 12:10h na današnji dan se rodila jedna dobra, vesela i pametna curica... Roditelji su joj dali ime Dina...
Pa onda...
SRETAN ROĐENDAN LJEPOTO!!
I ima da joj sad svi lijepo čestitate rođendan... -------->>>> Njezin & Donin blog
Al prvo pročitajte moj post do kraja, naravno!
Dakle...
Ja bi sad malo o onom partyu jučer...
Bilo je svačega, al ajmo po redu...
Prvo bi napisala par rečenica jednoj djevojci koja je jučer bila malčice tužna...
Slušaj me, srećo:
Ti si jedna jako lijepa i pametna cura i vjeruj mi: on ne zna kaj je izgubio!
Osim toga, ja uvijek velim: onaj koji te neće, taj te ni ne zaslužuje!
Tak da se lijepo nasmij i budi vesela, jer si najljepša kad se smiješ!
A njemu jedno veliko: LUZERUUUUU!!!!!
A sad o malo ljepšim stvarima:
Ja sam jučer, blago rečeno bila u šoku.
Ljudi moji, svečano objavljujem da sam normalno, ozbiljno pričala s Rothom!!
Ne, ne zezam se!
Stvarno je nevjerojatno da i neko poput Rotha može normalno i razumno pričati s nekim!
Nije ni on takva budala kakvom se čini...
Ugodno sam iznenađena.
Sve u svemu, slatko je bilo jučer!
A sad...
Kaj drugo nego slikice...
Ajme meni.
Donina faca nakon kaj je probala mješavinu cole, soli, i šećera. Nam njam.
Ovo tu je Renato s vrečicom. Čini se da bljuva, al kolko se ja sječam, nije bljuval. ???
Bash su sweet....
Love is in the air....
I na kraju...
A što drugo nego poljubac?!
Ahjoj…
Nostalgija…
Već ste valjda skužili da mi fotke jako puno znače…
Jednostavno, kad si u nekom bedu samo se vratiš u dobre dane…
Danas nisam u bedu, ali sam bolesna, pa mi je dosadno.
Pa sam išla malo pogledat neke slikice...
Ahjoj.
To su bili dani.
Evo vam tu slikica, pa pišajte od smijeha skupa s menom...
Fiiinooo... Domi i ja na mom dvorištu u operaciji zvanoj ko-će-brže-požderat-sladoled. Prasci mali.
Tike tike tačkeee... U najdražim goricama, sa najdražom sestričnom, dok nas najdraži deda fura u najdražim tačkama...
Ah... Svinja bila i ostala...
Dakle... Dinin 9. roćkas. Pišancija. Dina u sredini, Tiky lijevo, ja desno. Pišancija.
Ovo ja zovem EKIPOM!! Ona najviša je opet moja sestrična Domy. Ono u sredini je Golubić, s kojim sam si ko mala bila jako dobra. I onda ono najmanje stvorenje sam ja... Koja ekipa.....
Eto...
To bi bilo to...
The biggest pusse svima!!!
Katastrofa.
Tu nam je došla baka na ručak.
Ok je moja baka, čist ok…
Al mislim da se Domi ne bi složila s menom. Još uvijek ima traume od onda kad je u subotu, u 9 ujutro došla i prvo 10 put pozvonila, a onda ušla ko neka vandalka i zaderala se: „Dobro jutreko! Evo sireka i vrhnjeka!“ A tak smo lijepo spavale…
A danas mi je isto digla tlak.
Počela je neš gunđati da kak sam ja lijepe pjesmice pisala u 3. razredu, da kak sam lijepe nagradice dobivala, da zakaj sad više neću pisati, da bi sigurno bilo dobro… Joj daj molim te OHLADI!!
A onda se još i mama priključila. Da, stvarno… Kak baka ima pametne ideje…
Katastrofa.
Ustvari, pišem ja. Ali ne pjesme. To mi je nekak šitno.
Pišem knjigu.
Ustvari, to vam nije neka posebna knjiga, čist onak da ubim vrijeme…
Da.
A tu sam knjigu posudila mojoj ljubljenoj Pauli, a ona ju je… Izgubila…
Super.
Lijepo ju molim da ju pronađe. Meni za ljubav.
A ta knjiga vam nije knjiga kakvu bi moja bakica htjela.
Ona bi bila najsretnija da pišem kak idem igrati gumi-gumi s frendicama u pet.
Žbljuf.
Kajgod.
I tako…
Još moram spomenuti onaj LEDENI izlazak jučer…
Bakina vestica me iznevjerila.
Ustvari, topla je ona, samo ima rupe pa onda kad zapuše vjetar… Brrrrrr……
Evo, tu je jedna jedina slikica koju sam uspjela poslikati dok su se još moji ledeni prsti bili u stanju micati…
Dina, Renato i moje legendarno labello. Od nas silnih cura jedino ja imam labello. Heh. A ova slika je jedan od primjera da je ljubav fakat slijepa… Mislim… Sad je Renato postal i vizažist! Dinin sluga pokorni…
I na kraju, po običaju naaajveća pussyca svima...
Ah...
Jučer ja o proljeću a danas...
Kiša...
Pffff....
A tak se i osječam...
Ajoj.
Jednostavno sam umorna od nekih stvari...
Tak je lako reći volim te... To volim te bi se trebalo i pokazati... Nekim djelima...
Imala sam jednu frendicu koja mi je fakat bila i previše draga...
Stalno je bila pretrpana mojim izneneđenjima...
Problem je bilo u tome kaj ona i baš nije pokazivala nekim djelima da i ona mene tolko voli...
Onda smo se razišle...
Al i dalje idemo na kavice, jer ja sam takva- kad se jako vežem za nekoga, užasno teško se "odvežem"...
Jako volim iznanaditi ljude... To mi je tak neko... Zadovoljstvo... Kad razveselim ljude... Kad su ljudi sretni zbog nekog mog postupka...
Za 2 tjedna bude Dina imala rođendan...
I tu sam se nečeg sjetila sa curama...
Hehe, vjeruj mi, NEZABORAVNO BUDE!!
Da.
Jako puno ljudi mi veli da me voli...
A tak ih je malo to dokazalo...
Mislim, ne tražim da neko napravi neš totalno freak (kak ja to radim), nego na neki svoj način...
Sigurno svako ima svoj način...
No, dobro, prije nego zapajkite na tipkovnici, hoću poljubiti sve ljude koje volim... A ima ih jaaaakooo puno...
Al oni dobro znaju koga stvarno volim...
Isto kak i ja znam ko stvarno voli mene...
Love would never leave us alone
In the darkness there must come out to light.....
Kisek...
Weeeeeee.....
Kak sam bila happy kad sam se probudila...
Sunce mi je svjetlilo onak direkt u oči... A ja to OBOŽAVAM!!
Možda sad mislite da sam malo , al da... Obožavam...
A kad sam otvorila prozor...
Mmmmmm... Taj miris proljeća…
Jeeeeee... Spring.... 
Kako obožavam proljeće... To mi je najdraže godišnje doba!
Najnajnajnajnajnajdraže!
Sunce... I ptičice... I CVIJEĆE!!! Joj... Cvijeće...
I onda sam se još usudila javiti povijest... I dobila 5 iz povijesti (no dobro, 5 i 4, al isti drek, ne?!)
Jaaj....
Kak me sve to skupa podsjeća na gorice...
Pogotovo još kad smo na bio učili o žabama...
Jadne žabe u goricama, nebi se čudila da su tam izumrle, jer to kolko smo ih Domy i ja ulovile...
Da.
Joj, ne postoje riječi da vam opišem kak sam HAAAAPPY...
No dobro, neću sad zamarati nedužne ljude sa mojom srećom...
Uživajte u prvim danima proljeća...
Uživajte u čemu hoćete...
Samo budite veseli...
Uffff idem ja jer ovak mogu do sutra...
BIIIIIG SPRING KI$$!!
BTW. 
Ahem.... Da. Dakle... Još jedna slikica od prekjučer iz škole… Na slici se nalaze jedan dječak i jedna djevojčica.... Dječak se zove Tkalec, a djevojčica Stela.... Heh niš ozbiljno, da se nebi krivo shvatilo...
Možda ovo zvuči sick, al meni je u školi fakat sve zabavnije!
Nije ni čudno kad imamo takve careve u razredu...
Roth je iz sekunde u sekundu sve gluplji i gluplji, a Tkalec si je jučer skuril jedan mali dio kose. Rothu je skoro bila rupa na dupetu jer mu je s upaljačem skoro skuril hlače...
Luđaci.
Al svejedno, da nema njih u razredu sigurno nebi bilo tak zabavno...
Evo vam slikica.....
-Budući Sokol Marići......
- Al mu je velka glaava....
- Tkalec je spreman tak nisko pasti za kunu-dve. Možda se u torbi nađe nekaj...
- Mislim ONO... Britney Spears rulz......
- Evo jedne NORMALNE slike... Tejchy&Kokica...
- Blaženi među ženama... Ne kužim kaj tih 20 kn predstavlja... Možda napojnica...
- Naših ruku rad...
- Vrlo zanimljivo... Hm... Gle... ŽIRAFA! WOOOOW...
- ??? To vam je ovak zvučalo: IIIIII... Kak šušti.....
- Woow... Hunjakov strat... Ali squerov!!
Ovoga...
Ovo gore su svirali najpoštovaniji mister Babić, i carevi Roth i Tkalec.
Na čokolino višebojcu...
Kajgod.
Inače sam već prekjučer mislila napisati post, jer mi se dogodilo nešt prekrasno...
Išla sam spavati u nekih 1 a trebala sam se probuditi u 7. Ajoj.
I mislim si ja kak bude mi sutra opet ono left dan (left dan)
Al sam se probudila... Naspavana ko trnoružica!!!
A naravno ima razlog...
San...
Prakrasan...
Al vam neću rači kaj sam sanjala.
Neću...
Mislim, uopće nije bil neki poseban san (no dobro možda malo), osim kaj sam poslije njega cijeli dan bila .
Tak su čudni ti snovi...
Al za mene imaju jako veliko značenje...
Jer za svaki san postoji razlog...
No dobro, neću ja sad previše filozofirati...
The best dream I ever had....
I još na kraju, evo Monikice i mene......
I naravno jedna velika kisica ko i obično.....
Ovak... Prvo jedan pozdrav mistaru Babiću koji je najbolji tičer na svijetu... Ok, ne pitajte me kaj mi je, puklo me je...
(U prijevodu, danas smo pisali engl pa želim biti osigurana ako tičer svrati...)
Ma šalim se, konza je on...
Fakat.
Ajoj, danas sam vam malo smušena...
Kak bi rekla moja domica: "O na, hana, opet ti je došla žuta minuta...!"
Al ima razloga, ima...
Najveći je moja mama.
Prvo zato kaj me rodila, a onda zato jer me danas probudila u 7! Što u prijevodu znači bježi-dalje-ako-očeš-ostati-živ!
I onda još kao začin, moram u glazbenu.
Al dobro, i to je za živjeti...
Dok ono kaj slijedi nije.
Naime, ja imam mlađu sestru. Laru.
Deršte.
U biti kako kad.
Ma dobra je ona.
Kad hoče biti.
Najčešće neće.
Al dobro.
I sad mi 3 žene u kući sve u žurbi, a onda se kao anđeo s neba pojavi neka Larina frendica. A kud Lara, tud ona.
To ti je ko ono; kupiš 1 (katastrofu), dobiš 2 (katastrofe).
I sad ja onak u polusnu navlačim čarapu i pričam staroj da u kaj se ovaj svijet pretvoril da namaš više mira ni u vlastitoj kući...
Onda mama otrči iz sobe jer joj kipi mlijeko, a ja očajna nastavim razgovor sa preostalim prijateljicama. "Sve vam je to skupa jedan veliki šit!!"
A njih dve se sam onak blijedo pogledaju...
"Hana, a kaj to znači šit?"
I onda nakon nekog vremene dolazi ono vrijeme u kojem je dobivam blagoslov s neba i shvaćam da je danas petak! Što znači da je sutra subota...
Nači uživancija...
Uživancija...
I uživancija...
A do onda bude mi nadam se prošla žuta minuta.
Kak bi rekla moja Domica... BI ĆE BOLJE!!
Hihi... Danas sam bila u školi samo prva 2 sata... S tim da se prvi sat na računa, tzk... A ja nsam vježbala jer mi je još od jučer grlo KATASTROFA! To je ta neka gripa valjda... I onda tak ja idem doma al ono krepana i samo gledam dal ima neko s mobitelom da zove hitnu ak se srušim... I onda zove mene Tikica... Da je baš šteta kaj sam otišla doma, da su se Hunjak i Fran došli ispričati za ono u subotu... Da... A ta subota... Ne sjećam se kad me neko TAK iživciro... Opet u vezi trave. OPET!! I to ne Fran (kaj si se ti uopće došo ispričati?) nego Hunjak. OPET!! A gle, kaj da ti velim... Ne vrijedi ti taj sori niš kad znam da budeš opet tak... Al mi ni najmanje nije bed. Ni najmanje. Ovak i onak mi se ne da trošit živce na gluposti.
I usput jedan sorry od mene svima koji su me u subotu morali trpiti živčanu, a vjerujte mi, to nije baš jednostavno...
A kad smo već kod živci i gluposti... Ima tu puno toga o glupostima koje mi troše živce već duže vrijeme, al ne bi sad o tome kad sam prilično dobre volje... Drugom prilikom...
A evo sad moje remek dijelo (BAŠ!!) posvećeno hippijima koje sam napravila prije nego sam išla pisat ovaj boring post. :
I tako... Zaželite mi da ne ozdravim brzo...
Najljepše hvala...
Pusyca...
WHEN THE POWER OF LOVE
OVERCOMES THE LOVE OF POWER,
THE WORLD WILL KNOW PEACE.
J. Hendrix
Da počnem... Neke su me osobe malo, kak da to velim, potaknule na razmišljanje. "Ja mrzim ovo, ja mrzim ono." Ko onaj iz Štrumpfova. Mrziti nekog... Možda zvuči glupo, al ja nikad u životu nikog nisam mrzila. Nikad. Ali stvarno. Naravno da me ljudi živciraju, iritiraju, i te stvari, al mrziti nekog... Možda neko negdje ima razloga mrziti, ali ti da mrziš nekog jer ti je rekel da si glup... ??? U kaj se ovaj svijet pretvoril... 
Meni jedan lik veli da kak ja mogu biti hippie ak ne pušim maricu. Da je to ko da vozim auto bez vozačke. E pa, da ja tebi velim nekaj. Možda ja znam voziti auto, samo nemam vozačku. Vozačka je dokaz da znam voziti, al mogu ja znati voziti i bez vozačke. Je tak? Tak je. Isto tak neki ljudi misle da je marica ko neka vozačka kod hipija. Ok. Al ko veli da ja nebrem biti hippie i bez marice?! Neko ima vozačku, pa nezna voziti. Neko puši maricu, pa nije hippie. E, to ti je moj komentar na tvoj glupi komentar. Ajoj, kaj danas kompliciram stvari... Heh. Al je tak. Ja sam hippie, i naš kaj budem rekla, PONOSIM SE S TIM!!!
MAKE LOVE, NO WAR!! 
Volim vas....! 
Prije nego počnem pisati, moram reči svima koji čitaju ovaj post da možda za nekih sat vremena mog bloga više ne bude. Moj prijatelj bude me prijavil da vrijeđam njegov blog. Naravno da ga ne vrijeđam, osim ako on misli da je vrijeđanje spominjanje prošlosti. E pa ljubavi moja, možda bi ti izbrisal sve one slike na prvom postu, ali ja ne budem, kak god si ti mene lijepo zamolil. Nek izbrišu moj blog, uopće me ne pere, al one slike su bile tu, jesu i uvijek budu!!! Ne postoji čovjek koji može izbrisati prošlost, a vjeruj mi, ti nisi iznimka! I ja bi rado izbrisala puno stvari koje su bile, ali na žalost, nemogu. I koju ti uopče te slike igraju ulogu, daj pogledaj malo datum posta!! A sad dugujem par rečenica svima onima koji ne znaju o čemu je riječ. ROTH I PAULA SU PREKINULI. I sad se mrze.
Super. Mislim nije super. Al dobro. I sad mi Roth "prijeti". Odite na komentare. "Imaš 24 sata da zbrišeš one slike". Daj molim te. Nisam tak glupa da se spustim na tvoj nivo. Tak glupa ne. Kak sam napisala gore, uopče me ne pere ako zbrišu blog. Srećo moja, slike ne budu zbrisane. Ako ne na blogu, fotiću ili kompu, onda u mojoj glavi. I tvojoj. I još jedna stvar: na roćkasu ti je bilo super. I kak god ti iskoristiš curu (pa se onda tkalec ponosi tobom), ja tebe volim ko frenda. Jadna cura koju zbariš, al tak je kak je, ta tvoja strana me ne zanima! Ako me "prijaviš za nedopustivi zločin" i dalje budeš dobival kunu od mene kad god ti bude trebala, al ak imaš bar maaalo pameti u toj tvojoj glavici, skužil budeš da te dolje slke nisu vrijedne toga.
Tolko od mene za danas.
Pusa svima koji su trošili oči na ovaj dugi post.
A Rothu jedna velika šamarčina i još veća pusa.
Znam, znam, malo je prekasno da pišem o novoj godini, al fakat bi bil grijeh da ne spomenem da mi je to bil najbolji doček do sad! Bila sam kod moje ribice Dine- ona, Tikica, Dona i ja. Naći... Za početak, imale smo hrane na bacanje tak da smo se još idući dan šopale sa svim i svačim! Moram pohvaliti klipiće od Donine mame (80% kutije sam samo ja popala!) No dobro, nismo još došli do idućeg dana... Tam smo došle u 19 i onda ide ono sve znate šminka, zurkica i bla bla... Kad ono zove Beljo nalijani već u 7pm!!! I priča on priča... "E, Hana, daj reci Doni da kad se javi veli osam!" i sl. I onda samo plesale na neki Donin mix... I onda nova god... I onda smo se trebale videti sa Beljom i Knežićem... i vele oni "dođemo u 3!" Super... I već prošlo 3 i mi njima "Pa kaj je s vama?" A, gospoda je mislila u 3 popodne! Dobro... I kaj sad?! I onak u 4 idemo mi do Banfice Tei! Koji god auto je prolazil "pazi murja"! Al dobro, na kraju nije bilo murje... Samo Tea nije bila doma... I idemo mi natrag... I onda bla bla pa u krpe negdi oko 6! Onda smo opet ujutro pričale s Beljom pol sata. Hehe a ja s aparatićem jadan čovek niš nije skopčal kaj sam pričala... I na kraju je došlo 3 popodne... Pa smo se malo vidli s prijateljima... (jadna Dona sa šljivom...)-ne trudite se pročitati ovo- u šiframa je... I tak možda se ne čini luuudooo al meni je bilo preluuudoooo... Pa kak drugačije može biti sa mojim lutkicama (vojim vas bebike) I to bi bilo to... Još na kraju jedan kiss Belji i Knezu... I evo naravno fotkica...
Dina i ja pusamo Donu...
Tikica, Dona i ja...
My favourite slika Done... Sa "šampanjcom" od Teninih starci! "" Polako i ona postaje hippie...
And 4 the end sve skupa...
Ovak, prije svega moram poslati naaaajveću pusu mojoj najdražoj sestrični Dominiki koja je već prošlih tjedan dana svaki dan poslala po jednu poruku:"Kiflica, zakaj ti ništ ne piše na blogu??!" Naći to je nekih 40 lipa puta 7 pa si vi izračunajte kolki je to veliki trošak!! Onda... Još nekoliko najvećih pusa :kiss Doni, Dini, Teni, Tei, Elli, Emi, Pauli, Rothu, Tkalecu, Obri, bez kojih mi roćkas ne bi bil najbolji moj roćkas u životu!! Da, bilo je tu svega i svačega, al jedno od najdražeg mi je to kaj su jedna dva moja frenda opet skuupaaa....(Sad bude, nadam se onaj jačeg spola napokon(!) počel prati zube! Ahem, nasmijem im kao spomenuti imena makar već cijeli grad zna kaj je bilo u subotu, al ok nema beda... Da, imala bi još tu puno toga za reči, al fotka govori više od riječi pa si vi gledajte!
-ovo je za početak naš konobar na pizzi... Ako pogledate naopačke, naravno... Slika je naravno remek dijelo Tkaleca...
-ovo vam je moja ljubav Roth. Jedan od najboljih frendova.
-ovo bi bila ja... (kiss Tikici za zurkicu i Dini za šminku...)
-ovo vam je Gouik, zamišljen ko uvijek...
Ja neznam kak neko može NE pozvati Tkaleca na roćkas-ti veliš "bole me noge" a on te nosi....
We are waiting that sooo looong.....
Dona&Paula... U pozadini prsti od Obre!
Hug... Slatko........:
Tkalec spava ko CRKOTINA (pitam se why...???)
Riječi su suvišne.....
Jacika&Roth. Muški zagrljaj!
Dona, Dina, i Tikica...
And 4 the end svi koji nisu otišli doma jer ih je drink izmorilo, svi koji nisu otišli u pratnji tih koje je pivo izmorilo, i oni koji nisu otišli doma jer su htjeli biti sami..... I bez Ellyce jer se nije htela fotkati. (ne pitajte kaj su te crte tu jer ni sama neznam...)
a href="http://img441.imageshack.us/my.php?image=076vn2.jpg" target="_blank">
